|

Još od one pjesme koja stalno svira
mojim svijetom
znalo se tko će tu izgubiti svoje uloge
dakako gospodična mladost se narugala
mojoj vrckavosti
zapleli smo se u pogrešne smjerove
tvoje je crno
moje je bijelo
to smo pomiješali u noćima koje
nisu pripadale nikome
pa nit uspomenama
sad na dnu kraja
stoji jedna velika tabla
u crveno prebojana
od krvi il čeg drugog
al ne iskorakni u zabludu
nisam si noktima iščupala vene
nit sam se uputila u danonoćno opijanje
kad smo moje srce
s prvim susretom stavili na led
|