nedjelja, 15.03.2009.

Zavjesa neisplakanih suza








Pitam se što mi treba ovako
u gluho doba noći
sjediti u stolici privučenih koljena
i osjećati ovu glupu bol što titra negdje tamo
u neodređenoj dubini srca
što mi je falilo kad smo ljubovale samo
poezija i ja
uljuljkane u svoju stvarnost
sretne i lebdeće tu na
bokovima vlastitog smisla
nešto je zasigurno moralo prodrijeti
kroz naše mekane baršunom ograđene zidove
nešto malo jače od naše dostatnosti
to nešto me ranilo i krvarim dok me eto opet držiš za ruku
pa zajedno odmičemo zavjesu neisplakanih suza



22:45 Komentari (16)

<< Arhiva >>