|
Gospodin kojeg sam nazivala Ljubavi uvijek je uzmicao par koraka unatrag.
Uzmicala sam i ja, iz opreza, možda tek više iz hira.
Na dnu srca voliš, voliš slijepo i ludo, ubija te ta ljubav, Gospodin uvijek kasni za tvojim željama.
Ti naravno brzaš s njegovim. Ritam se gubi.
Jesi li ikad čuo nesklad u orkestru? Ne, ne događa se baš često, zar ne?
Ne brini, tvoj će orkestar fulati mnogo puta do svog trijumfa.
Trijumf će se odviti samo kad odeš, zalupiš vratima i odslušaš svoj vlastiti orkestar u samoći i tišini.
Kada osjetiš ljubav prema nekom tko ti izmiče, u startu pobjegni.
Vjetar će te udarati ravno u lice, ti ćeš drhtati i skupljati se u sebe, ali nećeš pronaći u sebi mir, ne tako je predodređeno.
Kad sjediš nasuprot te druge osobe pomisliš, o bože on je tako moj, a onda slučajno otkriješ da vodi sasvim paralelni život sa ovim kojeg znaš, pa se čudiš, tko je ta osoba koja je ?
Koja je što? Svoja.Da, svoja.Tvoja sigurno nije. I tu započinje svaka bol.
Bol od koje gladuješ za nekim. Koliko god dobiješ ljubavi, ti si još više gladan, još više žudiš, još više se razdvajaš od sebe.
Sebe mogu uništiti samo umjetnici i luđaci.
Ostali se snalaze,zbilja da, plove među redovima obaveza i rutine,sretno Vam bilo...
Ne znam gdje točno spadam,uništavam se, pomalo da.
Grijem mu ruke,ljubim ga u odlasku,da tu je ta prokleta ženska nit.
Kad odlaziš, učini to dobro, iza sebe pokidaj sve niti, odreži kosu, iskomadaj haljine, ili pobacaj knjige,to neće nikome koristiti,ponajmanje tebi, ali ćeš se osjećati snažnijom,to ti treba, u trenutku skupljanja hrabrosti.
Neki muškarci ne trebaju ljubav,to je činjenica, ispeglaj bore,naniži nakit, odjeni najljepšu haljinu,zadivi ih s svojim savršenim kretnjama.
Noga,noga,noga u dupence, tvoje slatko malo dupence.
Nitko ne voli savršene oblike ljudi,od njih izmiče,boji ih se dotaknuti.
Lutkice su samo za igrarije,ali ne i za relan život.
Ružne zapuštene žene ne koriste za ništa.
Pa ti variraj negdje u sredini, ni slučajno ne budi krajnost.
Znam,znam,znam ni jedna žena nije ružna, ni jedna žena nije...
Parole,parole,parole.
Ni sama nisam neki primjerak ljepše vrste.
Ili je to samo odgoj?
Tko mari, dok si nisam lijepa, nisam lijepa.
Činjenično stanje.
Noga samoj sebi, u da ponovno moje krasno malo dupence.
Utonula sam u dno sebe.
Da otišla sam, odlazim češće, ne zbog Gospodina kojeg sam nazvala Ljubav, već zbog Gospodične Samoće.
Sada me već sasvim zaokupila, ako ne možeš imati Ljubav, zamijeniš je s Samoćom,
sasvim zgodna zamjena, u toj igri pogubiš pola carstva, al sagradiš novo.
Ne zanima me uopće što o tom ti misliš.
Ti imaš svoj svijet.
Tvoj svijet.
Ljudi imaju svjetove.
Kad naučimo da ljudi imaju svoje svjetove, naučit ćemo ih i voljeti, prije toga ćemo se mučiti. Još kako mučiti.
Sva lica imaju dva lica, ne laži samome sebi, i ti koji čitaš imaš dva lica, nitko ne prodire u tvoju dušu, nitko je neće iskupiti, sam si, sama si, sami smo.
Otići ćeš, otići...
|