Danielaland : Svevremenski let

u ovoj se praznini ne vidite.ne vidiš.ne.
vidim se.uvijek sam se vidjela prazna,skoro prozirna,ispražnjena.
ovisnosti sam odbacila.odjeæu raspremila.krevet je ostao moj.
sve se srušilo.nisam se ja.
uvijek sam tu.ona.
ja.
ne postojiš.ni ja,tvoja.
ne pripadamo.
laž je nanešena na tvoje snove.moji su uvijek moji.
tvoji ne.
ništa nije tvoje.
ne postoji ovo tu, sada.
ti si.iskoristio sve.do našeg ne možeš dosegnuti.
sreæa.
svoju sam sagradila.sama.
daleko si.
nema te.
nema me u tebi.

Mersad Berber



Prešutno govoriš bila si daleko.Predaleko.

( osjetila sam tvoj pogled, nisam ti uhvatila ruku, nisam se osvrnula,
žena ima svoju potrebu za snovima, oni se ponekad ostavljaju po strani,
njima se ona uvijek može vratiti, neokaljanima, moja je žena ljubavnica koja nema svoju ulogu, ona se zaboravlja
radi svega što je okružuje, prièat æu ti jednom kad to neæe biti, tako te oslovljavam, više nemaš ime )


Ljudi su poput lastavica, mislim dok se probijam kroz lica.
Njihove ruke su poput zaspalih krila.
Prolaze zrakom i hvataju ruèke vremena.
U minuti ih upijam stotine. Pohranjujem. Veliki neoborivi sef.
Duša. Majstorsko platno postojanja. Isprekidan niz kretanja.
Uvlaèim se u svoj kaput. Na dnu njega skriva se strah.
Rukujemo se po ko zna koji put. Njemu je poznata moja hrabrost.
Oni su ljubavnici.
Puštam ih da razore svoje dosadašnje oblike. Stapaju se.
Lica su tu, istkana kapima kiše.


( Obilježje ove žene.
Uvijek lica.)

Još se na trenutak nadam, možda me iznenadno zaskoèi njegov glas, to je nadanje sada tako blago i djetinjasto, nema težine, samo obièna želja, koja je spremna biti neostvarena.
Noæ je, on je zaspao, sniva, na drugoj poleðini svemira, uvijek smo tako daleki i neostvarivi, nema veze, rijeèi nikada ne pripadaju nama, one pripadaju sebi, žive svoj zaseban život, tako i ovo otvoreno pismo, koje æe...
Koje nema drugu svrhu osim biti,tu negdje...tu gdje se sadi vrt od crtica, obiènih životnih crtica, nanizanih trenutaka suoèavanja zbilje i snova...jer to je sastavni dio,dio svega ovoga, zvanog život.

To što vidiš uopæe nisam ja, to je trenutak mene.
Ovo æe se lice izokrenuti.
Na njemu æe uskoro zasjesti bore, oèi æe izgubiti svoju modrinu.
Pjege æe se nastaniti kao na licu moje bake, a ja æu, ja æu opet biti ovo što sam sad tu,trenutak.
Ista ta bol i crnina. Isti osjeæaj nepripadnosti ovom vremenu.
Sranje.
U zadnje sam vrijeme nauèila, kako kamuflirati bol, samo da ti ne bi morao bježati od mene, jer hej, kad se smijem, nema ništa snažnije od toga što te usreæuje, što tebe èini sretnim.
A kad krvarim sobom, ti, vidim ne znaš što i kako tada sa mnom, niti sa sobom.
Sranje.
Gdje god se okrenem, u što god pogledam, isto je.
Jebeno je isto.

pamuènog lica zaskoèila me u krevetu.
isplazila sam joj jezik okrenut prema nebu.
progovorila sam RAZGLOBSKIM.
razumijela je sve što sam joj prešutjela.
otkopèala mi je srce i golim rukama išèupala rukavice.
stvorile smo suodnos.
razum je poèeo objašnjavati modernu ležaljku na kojoj se sklopila maèka.
oko sedam sati sklopili su je gosti.
izuli su cipele oko tepiha i odjeæu složili po abecedi.
zakoraèili smo na plažu.
vjetrovi su donijeli sol.
mrežama smo je vadili iz oèiju.
peæeni piliæi prštali su sukove po bijelim stoljnjacima.
kruh se smijao pod zubima.
valovi su donosili sirenine kostime.
djevojke su se preodjenule u golo.
muškarci su ostali pod dlakama.
iz gramofona se išuljala poznata vrpca.
samo su prazne èaše mljackale buduænost.

bezvratni se èajnik zaskoèio.
telefon je izrezao oglase.
protrljala sam oèi.
kapci su se bockali.
mekana se košulja rasprala i iskoèila kroz pruge.
policajac ju nikako nije mogao uhvatiti.
knjige su se namrštile i uhvatile za ruke.
raspisali smo tjeralicu.
ponašala sam se kao da je sve na svome mjestu.
riblja se ikra pomirila s kokošjim jajima.
bilo mi je tako drago.
ucrvenila sam se.
puding od lješnjaka se iskazao na noktu.
dopustila sam mu da odsvira kosti.
zatim sam utonula u zbirku lanaca.
pas je zakukurikao.
možda je i zaplakao.
moje su oèi taman mijenjale frekvenciju sluha.
na to je stigao glasnogovornik poèešljanih nogu.
objavio je muku.
sutra æe se kovrèati snijeg.
navukla sam zavjesu oko glave.
spustila tabane na plafon.
razrijedila noæne oklope.
valja biti pripremljen.

komad pepela se narugao zidu.
tko je od nas vjeènost.
cerio se i rasipao tragovima.
svaða se umorila i zaspala na mom boku.
okrenula sam se na drugi.
stisla se poput izvaljanog komada tijesta.
zamolila sam tišinu da ušuti više.
sprovodnik je uletio drhtavim rukama povraæajuæi paštetu u tubi.
zamolila sam ga da ispovraæa samo jetrenu i paèju.
izvadio je oko.
upalio je žarulju.
noæ se priklonila proizvodnji.
više ga nije gledala sve do rebara.
zadovoljno sam kimala glavom.
izmeðu reèenica naslonila se treæa.
poljubile su se.
zažmirila sam.
sutra je ponedjeljak.
sutra je uvijek ponedjeljak.

kroz snijeg sam isplivala u lijevo.
trokut se ponudio za prijevoz.
stalno sam mislila na ostavljeno jutro.
morala sam odbiti uz grižnju kopèe na vratu.
sat je pokazao da mu je vrijeme da ode na spavanje.
išèupala sam mu kazaljke i razbila iz džepa.
na listu dana prikazala se kièma.
trzala je još svježa.
poželjela sam je fotografirati.
ošamutio se okidaè.
namjestila sam ga u rijeèi.
slika se nacrtala bakrorezom na ruci od odvijaèa.
šuma je opalila blic.
prekrižila sam koljena i sjela pored stola.
jutros sam na stolu zasadila vrt.
èetiri rajèice s okusom lubenice.
dva kržljava petrusina.
sedam namrgoðenih mrkvica.
tri dekagrama crvenog luka.
med se zasolio s limunom.
svi smo èekali zajedno.
jedino što se u ogledalu prikazalo bile su tri èakre.
pružila sam mu ruke kao da ga oslobaðam od njega.
nisu se usudili gledati.
mrtvaènica je rado primala goste.
odluèila sam pojesti pitu od marelica za bolju prohodnost crijevnih kanala.
trebali su.
smrt uvijek stiže prva nasmijala sam se papiru na kojem je pisalo kasnim.
na dasci za peglanje ljuljuškali su se ljiljani.
mirisalo je po prvom voðenju ljubavi.
na trenutak se primirilo dvorište.
susjedov stan razvodnila je eksplozija plinske boce.
odluèila sam mu oprati prozore.
u trenutku kašlja pljusnula je kiša.
spustila sam prozore na pod da se operu.
oko kuæe vukli su pelin u križ.
s radija se razvukla salveta.
poèela sam ritmièno plakati.
moj bistrooki vrt je uvenuo.

zapoèelo je.
miris iz peènice navukao je divljaè na parenje.
sklizavi hodnici napakostili su ružinim brijaèima.
ruènik se izvijao na bok.
pivo je imalo okus po votki iz slastièarne kraj prolaza u podrumsko platno.
lepinja s æevapima riblje debljine naslonila se u moru želudca preko oèajanja.
na bijelom tanjuru bezmasne cakline èvarci plivaju kraul.
moèvara se preko puta južnih jablana spetljala o grablje.
spustio se bez krila na grad i zasvirao je o èepove.
miris nadurenih kapaka širio se prostorijama pod krovovima.
selo se treslo od muke preko izoblièenih jednjaka.
dvoje ljubavnika zasadilo je majice i cipele u dvorištu kuglane.
ružièasti pijuni stali su nad otvor da bi ih pljuvali umjesto vode.
žile su kucale u ogledalu.
crni koèijaš se nagnuo nad pojas i izvadio iz èizme tri èetvrtine mora.
podni ulièni šaht dobio je meningitis.
skakao je u pod automobila.
auspusi su prevalili kontinente vožnje.
oko bubrega se išèašila rukavica.
na dlanu se nakostriješila papiga i iskljucala oznake vremena.
naglo sam se probudila.
zaustavila grèenje izvidnica.
obula desne hlaèe.
televizor se okrenuo unutar šutnje.
ugrijala sam devine ploške.
bile su ukusne.
crveni ražnjiæ se okrenuo prema parizeru.
svi su šivali nove odnose.

dim se izvukao mirisu restorana.
raskvrèene prepelice isplazile su amebu kroz trbuh.
panika se oslonila o stakleni zid.
smijala se gledajuæi u kog æe prvog svezati konèanu vestu.
taman sam prstima trgala svinjske kožice.
smrad se širio u limenu kantu ispod stola gdje je zaspao podstanar.
nemarno sam bacila jetricu.
dvornik se nasmiješio i darovao mi zubarsku sisaljku.
slina iz janjeæe glave svejedno nije prestala krièati brzomjeru.
tristo pedeset osam lièinka se istreslo ispod balkonskih vrata.
debeli crnomanjasti direktor upitao je može li pojesti mišji mozak iz moje
ušne školjke.
udarila sam tri put o koljeno i rasklimala se ulièna rasvjeta.
uzeo je samo rep i zajecao u stolnjak.
za desert su nam poslužili kucanje o deke.
umotali smo zvukove.
ispustila sam pribadaèu na nerv.
zapeklo je i zatresao se temelj zgrade.
dvije su se èaše bacile pod pjenu.
stranac u sivom šalu podmirio je moj raèun.
namignula sam podstanaru što je praznio kante pod stolom.
isplatio mi je po kilaži.
uzela sam automobil i strpala ga u torbu.
poèela sam govoriti u oluku.
sunce se objesilo u tamu.

ustala sam u suncu.
krep plavo nebo se iskašljalo u moje oèi.
tišina se raskopèala ušla sam u nju.
u torbi sam imala sedamdeset i sedam zrna riže.
tepih se sklupaèao u šešir na mojoj glavi.
glazba se naslikala na mom dlanu.
vrištala je konjskim repom.
kraj starog kina maèka se raštimala i govorila borgovskim jezikom.
mlitav papir se ljubio s vjetrom pored košnice s tri pèele.
zlatna pšenica se okomito izvijala u usne.
prišao mi je gol i sastrugan èovjek.
nismo znali koliko je sati.
potonula je crvena u brod.
zaspala sam na stepenicama.
probolo me ispod pazuha.
puška mi je ciljala bradavice.
zaboravili su gdje mogu jeftino jesti.
dvije tri kapljice kiše izboèile su se na žlici.
raširila sam oène èavle i nasmijala se violinistu.
govora sam strogo i posesivno le mer le mer le mer.
poslije toga koraci su me pojeli.
ispljuvala me smeða tavanska stolica.
zasukala sam rukave i dodirnula ružièastu zastavu.
molitvi se pridružio sifilis.
u balonu se zatoèio njegov falos.
pomagala sam mu iznijeti jutarnje novine.
bile su teške i boljela me kièma.
na kraju sam ostala neuhranjenih kostiju.
popili smo tri rebrasta radijatora.
moram poæi.
rekao je da smo svi na istoj granici u kokošinjcu.
zaplela sam gumbe o pregaèu.
tramvaj je vozio u treæoj brzini.
sedam riðokosih konja je pušilo cigare.
pogledali su me ispod oka.
donijela sam vam žutih mrava.
poboljšat æe vam probavu.
izdahnuli su.
udahnula sam.
zapetljala sam èvrsto armirani beton
nalijepila oznaku.
držati pod desnim kutom svjetlosti.
poštar je kasnio tri èetvrtine dana.
noæ se išarala po mojim venama.
poljubila sam komad sira.
zapljusnuo je val.

U èašama vina ogledaju se naša lica
sva ona koja smo godinama skrivali
pomalo plahi s velikim komadom zablude
meðu zubima

Ljudi poput nas uvijek teže sitosti
u rano jutro podne predveèer
bez žlica vilica i noževa
samo jezikom i prstima

Sastrugala sam u ovoj našoj noæi
sve što je veæ bilo izgorijelo
u ranijim vatrama tijela

Sada sam sirova
tvoja djevica
s debelim i tvrdim himenom
koji æe slomiti ljubav

Sutra æe se dan narugati
svim šupljim ulazima u tijelu
ostat æemo goli
ti nasukan u automobilu
ja rastvorena u lotus položaju

...nedjelji!






Znamenje na koje se spotièem u ovakvom novom danu, košmar snova koji se rastvaraju pred mojim oèima, hej, to nije lakoæa s kojom se mogu svi nositi.
Djed mi je ponovno došao u san, s nekom dozom nove dimenzije u kojoj mi pokušava pojasniti za moj novi nastavak romana, kako funkcionira taj svijet živih i mrtvih, onaj tko to nije doživio, jedino što može je odmahnuti rukom.

Veæ par sati na glas raspravljam o tome, djed je došao, ponovno!
Ushiæena sam.

Ako æemo sasvim iskreno, ispovjedila sam se samo jedan jedini put u svom životu prije Prièesti, kasnije nikad više, meni je nepojmljivo da se ispovijedam èovjeku od krvi i mesa, koji nosi u sebi ... ujedno i licemjernost, ( ovisi od osobe do osobe, dakako ).

Želim reæi, nedjelja mi nikad nije više od onog što je, današnja ubrzanost dok slušamo stare hitove na radiju, maman priprema ruèak, otac isto, brzinski se izmijenjujemo u kuhinji, a ja namjerno sjednem na pult, lijepo je moæi biti s svojima na ti, uistinu na ti. Ovo nije neki termin koji se koristi u amerièkim filmovima c kategorije.
Ovo je život.
Isprobavam odjeæu koju sam dobila, i istražujem komentare, u ovim svojim godinama još uvijek mogu biti dijete-žena, iako mi ova godina nosi i èetvrt stoljeæa i mnogo uzbudljivih tema.

Raspravljam s njima o svemu tome, i završavam zbilja završavam u smiješnim tajicama na zebra uzorak, koje su zapravo samo jedna mala ekscentriènost kako bismo se svi mogli ludirati.


Što smo stariji to smo skladniji, razumijemo se bolje i ne biramo više otežane rijeèi, one su sada u nekim drugim ladicama, volim ovaj mir koji se širi s mirisom svinjskih kotleta u nekom umaku, kojeg otac s ponosom priprema, i kao i obièno krem juha od šparoga, mrštim se, i preskaèem...

Ono što mene zabavlja u svemu tome je imati baš ovu ulogu ne baš savršene kæeri, s nesavršenim frktanjem nosa, nad jelom koje imamo.
Ništa nije od toga slaðe, od nedjelje u kojoj svi dajemo najbolje od sebe, i smijemo se, mi smo sretni, iskreno sretni.

Jer ne glumimo, ne štedimo parkete, da bismo imali savršeno ušèuvani dom, niti trosjed i dvosjed u boravku, ja sjedim gdje god stignem, i na stolu,
mi nismo robovi stvari, veæ oni koji stvaraju uspomene.

Bilo bi možda jednostavnije kad bih napisala da se svaðamo, prepiremo, da nitko nikoga ne podnosi, i da sam nesretna.
Lako je, mnogo lakše je biti nesretan, jadan i sam.
Nisam sama, imam sve ove ljude, nas troje, koji daju sve od sebe nama.
I nisam neka turobna, teška osoba koju nitko ne razumije.
Na kraju krajeva razumijem samu sebe, i osloboðena sam teških osjeæaja, oni mi niti ne trebaju, a u trenutku, jedino što mogu biti je, najbolja, kakva jesam.

Nedjelja je tek zapoèela, plesna i pjevna, grijanje uz kamin i naš život, pun rupa i rezova, sjajno je, biti èovjek, jer ovo što se osjeæa u meðuvremenu, u svakom trenutku zajedništva vrijedi više no išta drugo.
Osjeæaj da æe sve biti dobro.

U subotnje podne
iza podneva
u podnevu
oko podneva
mi smo
ti i ja
nema nas
što smo
ako smo
mi nismo
nijeèem
zubima režem svoje nade
ovo sve što je
što je
nije
ali i mi smo
ovakvi
nièiji
zaboravljivi
predani
hladni
udaramo se o zidove
rasipamo se poput soli
nije nam
nije
najbolje
ovo je vrijeme
za prave
prave
prave
ljubavi
ovo što smo
što mi jesmo
nije
nije
ništa više
niti manje
to smo mi
mi
u zabludi
ili raju
mi jesmo
i nema
nikakvog kraja
nit poèetka
u ovoj reèenici

U kriškama dana
otkidam svoju bol
tvoj smijeh me lijeèi
u malenim posudicama skrivaju se
tvoje nježnosti
uzimam ih jednu po jednu
otvaram poput šarenih bombona
nešto se u ovoj našoj prièi
smije
nešto se u njoj provlaèi mirom
ni sama ne znam
gdje to plovim
ali znam
da postoji drugaèije nebo