|

Naoštrimo klitorise
bit će nam jedini mač od kojeg nema krvi
juriš prema njima
izgubljenim dječacima
muževnim ratnicima
sklonima vjerovati
da smo tu
samo radi toga da bismo
rađale sinove
i sasvim malene kćeri
ubodimo ih dugo
i zadržimo u naručju
da plaču poput novorođenčadi
pa da se probude
novi
i s vjerom u očima
da će za nas
pohabati sivilo što curi iz
vodovodnih pipa
u ove nedjelje škrte
i zagušljive
o bože daj nam još malo
snage
da ih povučemo
duboko u nas
i tamo nasučemo
na nježno meko žensko
meso
pa da i oni
vide
čime gledamo mi
djevojke
s dubokim kanalima
iz kojih
izlazi sok života
pa da i oni
zaspu sigurni od naše boli
dok je rukama premeću
poput igračke
i začuđeno dok je ljube
da okuse jezu
kako uskače u
mlitave žile
da budu ugrijani od naše predanosti
i na grlu novog rađanja
da nas spremno dočekaju na ruke
dok budemo
mršave i gole
iz svojih ruku
istiskivale
beskrvne bijele pjesme
s mirisima tamjana i blata
na rubu nekog
altruističnog bijednog grada
prepunog algi i sljeza
neka razgrnu oči
poput kometa
al neka
o
neka
samo
urone
tu gdje
mi jesmo
jesmo
svoje
|