petak, 20.02.2009.

Tu gdje smo svoje







Naoštrimo klitorise
bit će nam jedini mač od kojeg nema krvi
 
juriš prema njima
izgubljenim dječacima
muževnim ratnicima
sklonima vjerovati
da smo tu
samo radi toga da bismo
rađale sinove
i sasvim malene kćeri
 
ubodimo ih dugo
i zadržimo u naručju
da plaču poput novorođenčadi
pa da se probude
novi
i s vjerom u očima
da će za nas
pohabati sivilo što curi iz
vodovodnih pipa
u ove nedjelje škrte
i zagušljive
 
o bože daj nam još malo
snage
da ih povučemo
duboko u nas
i tamo nasučemo
na nježno meko žensko
meso
pa da i oni
vide
čime gledamo mi
djevojke
s dubokim kanalima
iz kojih
izlazi sok života
 
pa da i oni
zaspu sigurni od naše boli
dok je rukama premeću
poput igračke
i začuđeno dok je ljube
da okuse jezu
kako uskače u
mlitave žile
 
da budu ugrijani od naše predanosti
i na grlu novog rađanja
da nas spremno dočekaju na ruke
dok budemo
mršave i gole
iz svojih ruku
istiskivale
beskrvne bijele pjesme
s mirisima tamjana i blata
na rubu nekog
altruističnog bijednog grada
prepunog algi i sljeza
 
neka razgrnu oči
poput kometa
al neka
o
neka
samo
urone
tu gdje
mi jesmo
jesmo
svoje




12:54 Komentari (26)

<< Arhiva >>