četvrtak, 19.02.2009.

Vrisak pjesnikinja






Sve ćemo mi drage moje plakati
još neviđeno ćemo ridati
i suhe suze rađati na površinama mora
i sve one slike
koje spavaju na udaljenim kontinentima naše mašte
bit će nevera još
i koljena će se razgrbiti
a ruke isušiti
ispucat će nam koža
od naših traženja
i konji će se vratiti
na zemlju
da bi nas gledali
još ćemo mi drage moje
biti žene
majke
brižnice
svim onim uplašenim
i egoističnim dječacima
a onda
onda
neka i svijet propadne
i popit ćemo nešto skupa
pa nek se počešljaju apokalipse
o naša krila
a mi ćemo
mi ćemo im i dalje
biti pjesnikinje
što žure i gube komade duše
usput
da nahrane
sve kržljave protivnike
željne osude
i neka
neka bude mračno
neka bude tableta
dovoljno
da zaspemo
da i mi napokon jednom
zaspemo



12:37 Komentari (41)

<< Arhiva >>