Danielaland : Svevremenski let

...Brel nas je uvijek doèekao u autobusu,sjedeæi i dodirujuæi kiše nad Zagrebom, modrina koja miriše Arsenovski,on nas je smirivao u našim besmislenim tugama,koje su se nizale,jer smo bili mladi,puni želja i snova,maštarija koje su završavale u jastucima.
Jedna od poèasti za snove, tek ova crtica.
Juèer sam pokopala posljednje mjesto gdje smo u visokoj travi èešljali velike pjesnike,ridajuæi od uzbuðenja.Sad se tamo naslikala velika kockasta zgrada,crvene fasade.
Baš se tako nekako osjeæa i moja utroba,krvari nježno za bijelom sedamnaestom godinom života.
Brel i kiša, ponovno se sastaju sa mnom,na prstima se osvræemo da ne oskvrnemo još jednu uspomenu,puštamo sve da spava gdje se smjestilo.
Brel æe uvijek ostati isti, isti u pjesmama, mi neæemo, ne onakvi...