Danielaland : Svevremenski let

Zaklopila sam rukama oèi, na tren se vratio miris, on se uvijek vraæa nakon duge krize, nakon noæi u kojima nema nièega, samo tame, tame koja stoji nad mojim licem i grli me svojim dugaèkim rukama, ta tama nije tama plašiteljica, ona me samo budi iz moje statiènosti.
Na kraju krajeva lako se izgubiti meðu svim ovim krièavim bojama, koje samo mame, ali ne nude ništa.
Jesen se zapetljala u kosu, ostali su tragovi jutra u kojem je sve bilo moguæe, dok se vraæam ispoèetka mislima u to jutro,ono se raspada pod prstima, mrvi se poput prhkog kolaèa.
Tjedan pred roðendan,slažem stvari u kartonske kutije,odbacujem sve što bi me moglo ogranièavati u ovom tek zaèetom stadiju mog života, kad sam napokon odluèila gdje æu krenuti.
Svaki novi dan, dok odbrojavam lutam svojim omiljenim mjestima, tu su ljudi, novi ljudi, ali i neki dragi stari, kompozicija se kao i uvijek sama posložila, vjetar je donio savršen tempo snimanja, jer ovaj put sve je zaspalo na videovrpci. Za mene.
Mjesta su se izmijenila, sjedila sam svugdje na trenutak i vidjela onu istu djevojku koja tu sjedi u jedno drugo vrijeme, to sam bila ja, još uvijek to i jesam ja.
Nasmiješila sam se, tako to izgleda, pa krenimo...