|
1
Smijem se Vesna, moram, sjetila sam se nekih dana.
Onaj paralelni dnevnik u koji smo izmjenjivale dojmove dana. To boli koliko je iskreno. Pitam se da li smo uistinu bile tako bolno sretne,tada?!
Pića se ne miješaju, ti mrziš votku od breskve, ja pelinkovac, pa smo najčešće pile pivu. Ožujsko. I odmah smijeh.
Naš birc, još uvijek su tamo isti oni konobari, samo su se promijenile navike.
Sada tamo pijemo kave, malo odraslije.
Uđem često i udahnem duboko, miriši na prošlost.
Miriše mi na tebe i mene, onako nevine, a opet otkačene dovoljno da pokorimo sve oko sebe. I jesmo, mi smo to mogle, zajedno, tada.
Voljela bih opet onaj jedan dan s gitarom, kojoj sam pokidala žice,
evo je stoji na ormaru. Oni likovi više nisu glavni u našim danima.
Ne znam zašto smo vjerovale da će ikada i biti.
Jedino što je meni sada bitno je, završiti svoj prvi roman.
Možda se i usput smijati. Još uvijek mi nekako nije stalo. Znaš o čem pričam.
O onim pobjedama nema smisla pisati. One su se ionako odvile jer su morale. Ti i ja smo, tu negdje, lebdimo.
Igralište su ogradili, osvijetlili i stavili lokot.
U onoj smo visokoj travi maštale, zajedno i sanjale smo.
Kad povučeš crtu. Danieli su ostale rane. Više ih nit ne gledam.
Mrak sve zaogrne.
2
O Bože Vesna, sjećaš li se?! Reci da se sjećaš.
Znaš li i danas one mirise kiša kojima smo se smijale.
U onim našim vestama koje su pripadale tvojoj baki.
Tvoja zelena, moja crna.Vani je bilo sasvim hladno.
Nosili su debele kapute.
Ti i ja s istim modelom čizama i cipela.
Smeđe i crno.
Uvijek smeđe ti,uvijek crno ja.
---
Vino, pivo, votka.
Pa zatim moj naš krevet i soba.
Sve što je imalo vrijednost odvilo se u toj sobi. Naši dugi razgovori. Skidanje zavoja.
Postavljanje novih. Bezbroj prematanja.
Djevojčice su se predstavljale ženama.
Zaboravile smo obje negdje usput biti sretne.
Više se nikad nismo smijale onako. Autobusi više nikad nisu divlje vozili. Tramvaji nisu skakutali. Ni kazalište nam se više ne kopcra u krilu kao nekad.
Neke se predstave pamte draga moja.
Naše glavne role i nadanja. Bojim se da su još tamo.
Poput aureole lebde oko mjesta zločina.
3
Reći ću ti nešto
Nikad si nisam oprostila dan kada sam te skoro ubila.
Pogrešne tablete smiksane u subotnju večer, uz čovječe ne ljuti se.
Fiks prije izlaska van. A onda tvoj drveni pad, trasss.
Čulo se kroz ključanicu kupaone.
Pa moj prvi šamar tebi na hitnoj. Pa moje laži kako smo slučajno odlučile
biti na par sati van sebe. Isključenih emocija. Samo dva automata.
Još uvijek ne otvaram stari dnevnik u kojem je opisan taj dan.
Vesna, Vesna što nam je bilo? Gdje smo se te večeri pogubile zapravo?
Više nikada nismo postale one prije gledanja smrti u oči.
I sada sam tu, ista ona ja. Sada sam još kadra samo sebe izliječiti.
Ponovno s istom markom, drugog sadržaja.
4
Tko će ti isprati suze?
Imenovanje stvari nema veze s onim što zapravo osjećamo.
Voljela bih ti reći koliko sam zapravo druga ja, a nisam.
Ti si se naučila drugom životu. Sama sam ostala u poeziji.
Moj se život svodi na duge kave, pisanje i spavanje.
Ni jebanja nema kao trenutnog odmora od sebe.
Zaklapam oči.
Sretna sam.Vesna lažem.Sretna sam.Vesna lažem.Sretna sam.
Tri minute do cijele vječnosti.Promatram na sat.Sat koji stoji već danima.
Sve se vratilo danas Vesna, povratilo se iz mrtvih, ono vrijeme, naša sreća, tvoji darovi meni,Vesna dogodilo se, sve se to dogodilo, jer sam opet odlučila preskočiti svoj rođendan.
A sad je on zapravo jači no ikad ranije.
Vesna pođimo opet u S.A. na onaj Irish Caffe, pusti me da filozofiram,
jer tada uz one cigle Vesna, ja sam sebi stvarala budućnost, ja sam sebe smatrala ženom koja će moći osvojiti svijet.
Vesna još uvijek to činim, osvajam svoje svjetove.
Onako sam kako si mi znala reći : sretna si s svojom tugom.
5
Vesna zašto lažemo?
Zaklopila sam oči.Toliko smo puta uvjeravale jedna drugu da ćemo mi to preboljeti.Sada nakon svih tih godina,kada ti koračaš u dvadeset sedmoj, a ja eto odbrojavam do te magične dvadeset pete, ništa se ne čini tako strašno,ne, to je prava istina.Ona bol je nestala.Iščezla.
Sad jasno vidim da je rezanje moje preduge kose bilo bespotrebno.
On me zbog toga nije više cijenio, niti je reagirao.Glupost.
Djevojke zanesenih očiju čine gluposti.Kupuju šminku koja im ne pristaje i opterećene su njihovim mišljenjima.Srećom mi smo se uvlačile u wc i hihotale smo ko poremećene, nama nije ni trava trebala, u to neko vrijeme.
Lsd smo otkrile u odjeći, ona nas je palila i žarila, mene više.
One godine nema tko nas nije skonto,ha, sjećaš se, znam da,da.
Ona moja zelena haljina na ogromne cvjetove, jao to je bilo upadljivo.
Jebeno upadljivo.Svi su srali maškare,maškare.
Ti si me branila.Ja sam umirala od smijeha.
Znaš da mene nitko nikad ne treba braniti?!
Znam, rekla si, i svejedno glupači slijepila šamar.
|