Danielaland : Svevremenski let

Preživi se ljubav

ona što udara ispod brade

što se smije dok se osvræeš oko ljudi

dok ne prepoznaješ ni jedno prijateljsko lice

ma preživi se ljubav koja nema smisla

koja samo èeka tvoj krivi korak

pa te šèepa za vrat

i trese te

o bože kako te samo trese

ti joj pripadaš

ti joj se daješ

istinski i duboko

ona te u toj suštini zavodi

pretvara u ženu koja ne zna

kako sebi pomoæi

kako se razbiti iz tog kruga

u kojem te ispoèetka nježno

pa okrutno siluje u duh

u samu sredinu duha

ti joj i dalje vjeruješ

samo zato te ona i dalje posjeduje

jer èezneš za njenim plamom

koji ti ugrije tijelo na trenutak

samo na trenutak

a onda

onda se vatra sledi

o bože kako ti je samo hladno od ljubavi

koja pripada samo tebi

koja se širi tvojim venama

tvojim stopalima i prstima

poput najslaðeg otrova

i drži te na životu

što je najgore drži te živom

i budnom u noæima

u bezbroj noæi kojima ne vidiš smisao

jer si sama

jer nema ruke koja bi te dotakla

sitna i bespomoæna

poput tek roðenog djeteta

gola i vrištiš

o bože kako samo cijelom sobom vrištiš

ali nitko te ne èuje

jer tvoj je glas

glas ljubavi što truli

dok ti moraš ispuniti sljedeæi zadatak

pred svijetom biti dobro

pred svijetom se od ljubavi ne umire

niti se od ljubavi raspadnu planine

u zabludu ljubav šalje tvoje zadnje nade

ti i dalje ženo moja

ženo svoja

ženo njegova

dok ridaš

dok se koprcaš mirno sjedeæi

ne vidiš granicu koja æe te umiriti

ni toèku koja æe ti preuzeti bol

na jedan jedini trenutak

dok padaš

padaš sporo

ni koljena ne osjete više svoje udubljene rane

samo šutiš i promatraš lica

sve se oko tebe mirnoæom slijeva

a ti ni rijeè da bi rekla protiv niti za

samo ljubav tu ljubav

nosiš u raspukline svog svijeta

bezbroj pitanja i uspomena

sklanjaš u nevidljive ormare

i daješ si još jednu šansu

za isplakati sve u jednom trenu

no suze

suze se popnu

u nebeske daljine

ti uzalud pružaš ruke

tvoja je ljubav poput predaleke ptice

kruži u letu oko tebe i njegovog hladnog srca

koje te ne treba

o bože koje ne treba tvoju ljubav

i znaš

znaš da preživi se ljubav

ona koja te odvela na drugi kraj svijeta

gdje nemaš nikoga kome bi

tvoja ljubav bila dar

zaboravljaš i svoje ime

sve što si ostvarila kao èovjek

sve od te ljubavi pada u vodu

ostaješ gladna

ne kupuješ haljine

niti gledaš tv program

samo èekaš

èekaš da telefon zazvoni

da dobiješ mail

ili obiènu poruku

u kojoj bi ljubav zatražila

tvoju

samo tvoju ljubav

no to se ne dešava

i ti moraš još jednom

samo moraš i ništa više

preživjeti ovu ljubav

koja te ostavlja ranjenu

i znaš o bože pogledom

u sebe samu

da preživi se ljubav

i preživi se vrijeme

al ne preživi se bol