ponedjeljak, 15.12.2008.

Pustoš srca



Image Hosted by ImageShack.us



Kad hodaš mojim krajem
pored mog ležaja od tmine
ne govori na glas
pusti me da čujem kako pod tvojim
koracima puca moja bol
kako krhotine frcaju mojom kosom
i ne pogledaj više unatrag

sve što se ostavlja
samo se ponekad vrati u mislima
pa zaškripi poput starih vrata
no ono što ostaje
golo je i prazno ništa
samo tijelo i nove šanse
novo popločana ulica
katranskom masom
i nova glazba dopire
s groblja

trube i violine
pogreb je
ljudi plaču
ne za mnom
ne još
jer ja ustajem iz svog groba
i natječem se s hladnoćom u brzini
mi još imamo toliko samoće za
razrijediti
toliko mnogo bola ugostiti

ovo je radionica tuge
gdje nema kajanja
samo otvorite srce i zamahnite
jako
jednom kad se
iščupa sve
čovjek postane miran
spokojno miran
ni val ga više ne može raznijeti
ni vjetar okrznuti
ni vatra opeći
ni nova ljubav spasiti




13:13 Komentari (38)

<< Arhiva >>