|

No ipak me stisni
uzubljaj me u svoj kraj
što izvire iz hlača
poput velikog šatora
ispusti me na njegovo dno
pa me podiži visoko u mene
rastvaraj me brzinom žudnje
natopi toplinom svoje kože
a onda me ispusti
kroz prste na postelju
da hvatam ostatke
mirisa što se stišću
oblijepljeni trenucima
uz zidne stjenke
i zebu samoću
|