|

U susretu što se izmjerio
jedva vidljivim
znakom na tvom licu
drhtaj koji je pretresao boru ispod tvoje usne
ovog puta nisu se raspukle godine
od bola nedostajanja
već samo jedna noć
u svijetu zametenih tragova
podigla se i razina mora
i jedan grad je od tebe u meni
potonuo
ljubavnici su oni što
trguju vremenom
za sekundu
za minutu
za sat
sve
sve do bola
sve do histerije
sve do n i č e g a
u zbroju
kradljivci sebe u trenutku
očaja
i sočno spremljenih komada
zrele ljubavi
u džepu hlača
ili medaljonu oko vrata
zahvalnosti
su opasne po život
znamo
znamo
oboje okrenuti prema vama
izlazimo odlučnim korakom iz pjesme u vas
ovo što vidite ostaje tu
svijeće na stolu
mjesto našeg začetka
i grob
kažnjeni od samih sebe
zbog onog što smo se usudili
dati jedno drugom
dvije duge rijeke ljubavi
utopljene u moru
sve na što pomišljaš kada ti kažem
ššš
ovo će nas oboje skupo koštati
kada ne ostane ništa
zaklapaš mi oči
nestajemo
negdje iznad sebe samih
dvije mrtve riječi na poleđini
ljubavnog pisma
|