|

Utrka vremena
i moje ljubavi
već su ti dvadeset četiri godine
preko puta ceste
nižu se parovi
zagrljeni
sretni
mirni
lijepi parovi
držeći se za ruke
izgledaju kao čunjevi
na vježbalištu autoškole
grizem usne
osjećam kako mi izmiče vrijeme pod nogama
svaki korak briše sekunde
još je jedan dan prekrižen na kalendaru
šutim
pa s malo riječi govorim mnogo
cijele povijesne teorije
moje je srce debela prašnjava knjiga
smijeh se smije meni na usnama
iz slušalica dopire pjesma
'' kažu mi da još si uvijek sama''
probada me nešto oko lijevog rebra
osjećam se kao pečenka koju
nožem bodu da provjere da li je sirova
stojim u ambulanti čekajući na red
i dodirujem prstima hrapavi zid
pitam se od čega je ta tekstura
na jeziku mi se očitava slikovnica za moje
dijete
naše dijete
zasad samo izmišljen plod utrobe
grebe me nešto u grlu
naglo se promeškoljim na mjestu
i tješim se
to je ludo
ti to ne želiš
tonem u mokar pod kojim je maločas
prošao stroj i dezinficirao ga
smrdi na lijekove
prokleto smrdi na lijekove
ginekološka ambulanta je krcata mladim trudnicama
odjednom osjećam mučninu
trčim prema zahodskoj školjci
na čelu osjećam vrelinu
kosa mi leti pramenovima
lijevom je rukom hvatam u zadnji tren
toplo je
tako je toplo
gdje si sada
gdje si dovraga
nekadašnji teret želudca odnosi voda
smijem se ponovno
hladno je ispočetka
naš se san prolio u kanalizaciju
udišem zrak koji miriše po kloru
čvrstim koracima prolazim pored trudnica
i čekam svoj red za bakine recepte
neki preplašeni muškarci me promatraju
dok se sa stropa njišu
nevidljivi spermiji i jajne stanice
još me nešto baš ludo nasmijava
u trenutku koji me odvodi
na vruči beton zagrebačkog kvarta
znam
tako dobro znam
da ću ti ponovno reći ne
|