|

U početku nije bilo zamišljeno javljanje, ali kako prilika čini lopova, neka i ja budem lopov vremena.
Svim zalutalim čitateljima veliki pozdrav iz Umaga, najdražeg grada na svijetu.
Upravo tipkam iz doma mojih prijateljica iz djetinjstva, koje su ujedno i moje sestre.
Na povratku u Zagreb napravit ću pravi post kakav taj grad i zaslužuje, ovo je samo kratko javljanje.
Atp je iza nas i dosta izlazaka, partijanja i smijeha, ostaje nam još samo desetak dana prije no što se sve raziđemo na svoje strane, ali bitno je da smo ove godine imale čak cijeli mjesec za nas, samo za nas, kao nekada.
One djevojčice su sada odrasle i svaka vodi svoj pomalo zreliji život, ali sada se smijemo svemu zbog čega smo nekada plakale, taj pomalo novi osjećaj me zapravo i raduje.
Mogućnost nošenja kroz život.
Volim Vas sisters!
Daniela
Podivljali zapisi iz novog starog grada
vidim napokon što sam nekad odbijala
ime mi je oblačno
noge skrojene u hodočašće
njime luke grada dršću na moj dah
radosno glačam nabore Umaga
i postajem točka koja ostaje nepromijenjiva
naglasak je na postojanju
više nisam kadra prepustiti
ikome svoju budućnost
sudbina će se morati
utopiti u meni

Klaudia

Vivijana
|