|
Pretjerano razbijam svoje lice u ogledalu, mišlju
Imam snažnu želju iščupati si oči, usta, nos, bradu
Često se poželim unakaziti do neprepoznatljivih razmjera,
no progutam, to nije stvarna želja, to je dio fikcije koja se paraleno odvija u mom paralelnom svemiru
Sastojim se od samodestruktivnih sitnica koje su svakodnevno oko mene,
no one su tako fino nijansirane da ih nitko živ ne primjećuje
Čak ni moj um
Moje su reakcije ljudske
Dok razgovaram sama sa sobom u sobi, promatram sve slike koje su tu ispred mene, svi ti ljudi koji su mi toliko nepoznati, mrski pomalo, reklo bi se da mi se čak i povraća od njih, kao da u meni nema ljubavi, ta suprotnost me para po sredini moga bića, ta dvojnost koju nosim u sebi je toliko izražajna da mi se ponekad čini da više ne mogu sa samom sobom na kraj
Onda samo odem, pokupim prnje, ne objasnim zašto idem, i onda su tu drame, oni ne znaju što će, kako će, zašto sam otišla, a nemam ih snage uvjeriti da je to ono što sam morala učiniti...
|