|
Sučelje na kojem se izvode bezbrojne operacije
moj dnevni boravak složen od vakuuma
mami me tvoj binarni lik
milijardu sitnih čestica nabijenih u imaginarnom prostoru
osjećam kako se gubim u novom svemiru
ovdje se nemam o što osloniti
ništa nije tvrdo ni meko
sve je ništa i sve je sve
enter delete copy paste
ovdje nema sudara planeta
niti zvijezda koje bi pale na zemlju
red sa stilom bez prašine i bakterija
tvoje se lice smiješi kako moj um naređuje
ne osjećaš promjene koje ti zadajem maštom koja ljubuje
s photoshopom
on mijenja tvoje nesavršenosti
postajem tvoj osobni frizer šminker i stilist
kakav ti je pogled danas
posjeduješ cijelo skladište očiju
ne mogu se odlučiti što ti najbolje pristaje
one bijele iz vampirskih knjiga
upravo me te najviše plaše
nagoviještam kraj ove realnosti jer ne osjećam tvoje usne
na svojima
srce ti udara tako nepravilno
ne plašim se
izliječit ću te početnom memorijom
ja sam tvoj stvoritelj
bog
tvoja smrt
plaši me ta konstantna reprodukcija
gutam slinu ne osjećam je
pitam se zar je i ona
unesena formulom iz periodnog sustava elemenata
rastreseno smišljam kako razbiti prokleti ekran
da te osjetim golog nagog nabijenog
moja ruka ne osjeća prepreku
ne pomiču se prsti
Što sam
|