Danielaland : Svevremenski let

'' u hodniku stoje dvije plave zdjelice
i još veliki neotvoreni paket pseæje hrane ''








Sve umire sve ima kraj
disanje se ne osjeæa
srce odjednom samo stane ta velika pumpa koja pokreæe živote
ljudi i životinja


17:26 upravo sam saznala da je uginuo moj Don
moj vjerni divni Don
svaki me put ispratio u bilo koje doba dana na autobusnu stanicu
uvijek bi me i doèekao kad bih se vraæala svome domu
proživio je 10 ljudskih godina moja mala lutalica

Prije dva tjedna je dobio novu predivnu ogrlicu
a sada mu ona više nije potrebna
Nedostajat æe mi te tople smeðe oèi
i sigurnost koju mi je pružao dok smo išli u šetnju
razumijeli smo se
suosjeæao je na svaku moju bol
vjerovali smo si meðusobno
Od trenutka kada sam ga prije 10 godina
izvukla po kiši i blatu iz sanduka kraj kontejnera
kada ga je neko okrutno ljudsko srce odbacilo kao da je obièno smeæe
a ne život kojim nas je svijet podario da bi u njemu bilo divne razlièitosti
i da bi mi ljudi imali vjerne pratitelje do trenutka kad je uginuo
nikada me nije ugrizao nikada ogrebao
obièan mješanac rekli bi poznavatelji pasmina
Meni je on bio više od nepoznate pasmine, nepoznatog porijekla
on je meni bio moj Don koji je sa mnom uèio piti mlijeko na dudu
koji je jeo èak i ribice iz konzerve sa mnom

Don
hvala ti što si bio pored mene jer si mi stavljao osmijeh na lice s svojim nepodopštinama

pobjegao bi dok sam te kupala i kotrljao se po podu
ma kud bi no ravno u prašinu
a onda bi se naslonio na naša ulazna bijela vrata i ostavljao tragove
i bila sam ljuta ali nikada nisi dobio manje od zagrljaja
ti koji si bio niže biæe od nas
ali koji si imao suosjeæajnost ponekad veæu i od ljudi

Najviše æe mi nedostajati tvoj ponosni lavež
i tvoje mahanje repom

Prisjeæam se kako sam ti dala ime
cin-don
po zvonu jer si neoèekivano ušao u naše živote

priznajem i sad plaèem dok pišem post
moj me mali Don više nikad neæe ispratiti na stanicu
nikad više neoèekivano si i otišao...

cin-Don!