|

Zaražen mojim kultom
nosiš moju sliku u novčaniku
moje ime ispisuješ do svog prezimena
ugurao bi moju slobodu u bocu
i odnio na obradu u talionicu
jednu vlas moje kose
ukrao si s četke bačene u smeće
skrivaš se u samome sebi
razdirući svoje lice
gužvajući moral do neprepoznatljivosti
tvoj ton je
nadmoćan i plah kad
prođem pored tebe
hodajuća lutka
bijelih sisa i svijetlih dlačica
želiš me takvu
dio koji bi zadržao samo
za sebe
ali ja trebam
nove cipele
i možda
ne znam
gledati tvoju krljušt
kako se rasipa putem
|