|

Voljela bih si iščupati srce a na njegovo mjesto ugurati
komad stijene da ne osjetim
da ne vidim komad olova umjesto očiju
da ne čujem vatu umjesto ušiju
tada bih te pustila da plačeš
i ne bih ti dala ruku
nit bih te dodirnula nježno
bio bi to komad čelika
hladan i težak
koji će te ugasiti
jednim pokretom
voljela bih jednom biti
bog i ubiti te svojom
misli
oprostila sam stoput
ali
zaboraviti
tko će na ovom svijetu zaborav
u moj um umetnuti
i zasaditi kao
vrtlar biljku
moja je dobrota carstvo bez korijena
lebdi poput nirvane
no zvijer mi teče venama
i nakon svega za tebe u meni
milosti nema
grijeh sam čisti ljudskog oblika
neka mi svemir oprosti
a ti me mrzi
kao što mrziš najdublji dio sebe
|