|

grabežljivo otkinut komad jutra
razasut po krevetu
isijavamo jedno drugom
tajnu koju nam je noć
predala na izmaku
i šapućemo
nijemim jezikom
novom suncu koje će
zaplesati svoj životni ples
na rezotini oblaka
guramo svu hladnoću
u suton što će doći
kotrljajuću jesen
gorku i sivu
osmijehom
|