petak, 19.10.2007.

Uranova pikula je popizdila





Jutro je već naslijedilo noć i sve se čini pomalo rastezljivo
na balkonu sam vidjela baku kako se vraća s joge
prehladno je ulazim natrag u kuću
krajičkom oka primijećujem kako će mi polica s knjigama
svakog trena drosnut
fakat je drosnula pukla po pola
prvo sam plakala punu minutu
onda sam se počela smijati ko kreten
a onda sam ju šutnula nogom
knjige sam ostavila tako na krevetu
( polica mi je iznad glave )
da je kojim slučajem pukla ranije
sve bi knjige popadale po meni
bolje da ne navedem njihovu težinu
ali dobro ajmo dalje
nemam ja sreće to je već sasvim jasna stvar
moja majka otvara vrata doma
ulijeće sunce
iz moje sobe ne vidi se ništa samo tama
spuštene su rolete i krevet je još razbacan
polutopao od jutros
kada bih barem mogla voziti danas
svoj crveni bicikl
ali prehladno je i meni se ne izlazi van
a i kašalj
ne smijem
miriše kava i vruće pecivo
smijem se
djed me je nekada zvao drapačoza
nisam još uvijek otrkila što to točno znači
nova bijela potkušulja se šepuri
na barskoj stolici kraj kreveta
tamo ću danas pobacati stvari iz
još neraspakiranog kofera
punog ljetnih stvari
uskoro ću opet na put
i opet i opet dok mi ne dosadi
stanje se naglo promijenilo
ništa se više ne suočava sa mnom
čvrsto su stegnuta užad sa starih trošnih brodova
nema za njih više spasa ni obnove
smijem se pobjedosno
sve je na svome mjestu

Update : plačem drugi put, kud ću s knjigama???



12:16 Komentari (63)

<< Arhiva >>