|
Sve uvijek počinje običnim rečenicama, recimo sa onom kako si, što ima novoga, da li si u braku, rastavljen, pa ne mogu vjerovati?!
Pobijena ustajalost u kojoj koračamo gradom, za sekudnu. Stisak ruke, rastanak, kao žurim, čujemo se, kolutanje očima i pomisao kud baš na njega naletim.
Čujem da si... i tako u krug.
Susret nakon godina u kojima smo se smjestili u svoje fotelje, krevete, ispod plahta, u kojima smo sagradili svoje male svemire, i više se ne dokazujemo, tim ljudima kojima smo se u pubertetu iz petnih žila, trudili biti cool, ono fora, zakon.
Samo osmijeh na faci, koji je to danas luzer?
No nakon takvih susreta, uvijek se zapitamo, a ja?
Što sam ja postigao, da li sam to što sam tada htio biti?
Sjeo sam tog popodneva, nakon susreta s Dunjom ( još uvijek je lijepa, sise su joj baš loptaste, a i dobre noge ima, nešto je učinila s kosom, mislim da je prije bila smeđa, ali dobra je,šteta nikada je neću odvesti u krevet ) u prvu kavanu.
Prošlo je koliko,15 godina, od kada se nismo sreli, još uvijek je mačka.
No da naručio sam kavu, obavio par telefonskih poziva, pročitao novine i nazvao ženu, da je pitam kada će ručak. Pala je čak i ševa, bio je ovo divan dan.
Pogledaj onog muškarca, vidiš, da, da, kroz prozor kavane, sjedi odmah do prozora, nije li šarmantan, ima predivne sjede, znaš nisam ga vidjela punih 15 godina, još uvijek mi nešto zatitra u želudcu kad ga vidim?!
Ma ne, što ti je, nismo uopće puno razgovarali, srela sam ga tu nasred ceste, znaš one obične fraze, kako si, što radiš, imaš obitelj?
On je oženjen, ali sumnjam da takav muškarac ima samo ženu, ne znam ne izgleda mi kao vjeran tip. I ti misliš isto? Hmmm da.
Baš mi je drago što sam ga vidjela, znaš bila sam još u srednjoj zaljubljena u njega, ali nikada nije ništa bilo, valjda mu se nisam svidjela. Uvijek sam se osjećala ono znaš, ma da, pa pogledaj me, kako bih se danas takvom muškarcu uopće mogla svidjeti, nisam baš u cvijetu mladosti, kosa mi je sva nikakva, sise mi vise, ma bolje da ne razmišljam. Ne nije me danas čak ni pozvao na kavu. Bolje da tu više ne stojimo, mogao bi nas vidjeti, kako bih tek onda ispala jadna, a to nikako ne želim.
Dunja je legla doma u krevet, i dugo u noć razmišljala o izenandnom susretu.
|