Danielaland : Svevremenski let

Pablo kaže da nemam srca.

Pablo je muškarac koji se zaklinje da me poznaje.
Pablo me nikada nije vidio.
Pablo nikada nije bio voljen od mene.
Pablo je živuæi mrtvac.
Pablo bi htio da ga potražim.

Sve se to odvilo ni sama ne znam kada.
U njegovoj glavi ne postoji vrijeme koje se mjeri kazaljkama na satu
on je priznao da sam mu koordinatni sustav.
Teško mi je osjeæati tu napetost koja mi visi za vratom.

Kaže dat æe mi novu haljinu i cipele ako doðem.
Kupit æe mi i bon da se èujemo.
Nije to on meni rekao
on bi to želio moliti.
No on zna da nisam svemoguæa.

Pablo ,što želiš pitam ga ujutro,kad se budim,osjeæam da me promatra?!
On je budan cijelu noæ i mašta o meni, uvijek mu je otvorena stranica moga bloga.

Htio bi me zavezati, ljubiti, maziti, voditi ljubav sa mnom i šutjeti sa mnom.
Pablo bi me volio pronaæi, opaliti mi šamar, vezati za nogu od stola, ubiti me,
gledati kako se gušim dok promatram njegovo lice.

Pablo ne zna tko je bez mene.
Pablo ne zna tko bi bio sa mnom.