Opet sam sanjala
gubila se
penjala i
spuštala
na mjestu
i u koraku
vidjela svijet
koji je nosio mrtve duše
zvukove morskih sirena
plač i smijeh kockara
sve ili još više
uzastopce
me nosila teška plima
pa ogolila osekom
da osjetim
koliko je dug put kajanja
i njišu se te proklete sjene
kao riječi pjesme na radiju
kao suncobran
sklanjaju žutu toplinu
onemoćale kapi kiše
poput manekenki apsurda
prikazane na rub krova što
izdiše
i popušta nad modrim nebom
iz visina se čuje
tonom šutnje
novi dan
noćas ću
ugurati dlanove
iščupati dušu
preduhitriti vraga
da spremno trgujem
kad dođu po mene
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...