|

Zazirući od
zbogom
nadajući se
povratku
nadi
da biti će netko na mom pragu
kada se vratim
kada se unesem u tamne odaje
kada zapovjedim
rijekama i morima
misli
što vrludaju
udaraju o zidove
pa ostavljaju bolne i smežurane životinje
od moga bola
rođene
ako se još jednom
usudim ustati
i zagrliti kotrljajući svijet
dok na mene
huškaju imbecilne poredbe
pa što bi i drugo mogli
kad ličim na goruću lavu
ako se uspijem vratiti toj biti
razmislit ću
sabrati se
ponoviti startni korak nagonski
još ni kofer nije spremljen
a već polagano odlazim
odmičem
napuštam svoje rukavce
riječima
|