|

Pablo
hitrih i razuzdanih misli
otjeraj se na stanicu na kojoj
te čeka miliji dnevni tisak
i pljucni kažiprst okrećući drugu stranicu
moga lica nećeš pronaći ondje
kao niti u svojoj novčarki
iskidane su tvoje vizionarske mape
od tvoje su želje izrasle tek bludne igrarije
za žene koje uhvatiš u ulazu zgrade
ruke su ti gole
i prazno je mjesto na vitrini
gdje trebala sam biti trofej
u danu u satu i sekundi nekoj
nikada iscrtanoj
na karti svemira ove budućnosti
probudi se
ni ne sjećam se da smo se ikada sreli
licem u lice
a da li si bio noćna priča
u jednoj od onih žutih prozora
oh koje li nekada slatke davne čežnje
kojeg li slatko gorkog besanja
ispruži tu drhtavu ruku
daj da ti pogledam oči
a onda laži sam sebe
da me voliš
i da sam ti kao zrak
pa se okreni u sebe
i pospremi razbacane slike
dječaka koji živi u tebi
nema publike oko nas
pa prihvati poraz
i naseli se u daleki Maroko il Istanbul
opij se vinom
dok krv ne postane vino
i dok te ne usmrti dah
od kojeg si nekada činio
umjetne ptice
pa ispusti dušu i poleti
Pablo
Rikardo
Paolo
il kako se već žudiš zvati
da se više nikad ne usudiš
zazvati se na mene
|