|

Oproštenje je ispisano
velikim slovima
da ne pitaš više
možeš li
smiješ li
jesam li ili hoću li
nisam te mrzila
ni kada si mi rasjekao lubanju
riječju mišlju i dijelom
hladno je bilo ovo ljeto
i proljeće je cvokotalo
na mojim zglobovima
s slikama stradanja
zalijepljenima o moj dlan
da vidim
da se prisjetim
da me raznese bolna noćna mora
da te otpustim kao vjernika bez ijednog
novog grijeha
grijao se početak u kuhinji
moje ljetne kuće
u posuđu prijašnjih vlasnika
ostali su tek skriveni pokreti
žlica vilica noževa
zasitni nokturno
zadrhtao je
bližeći se mome licu
i utopio se u želucu
kao nalog
proglas
pa dobro
idi
otpušten si
oprošten
razdužen
budi se u svijetu
nakaza
|