|

Po meni se ne skuplja prašina
jer me tvoja ruka ne dotiče
ličim ti na arheološku iskopinu
razbacanu pod zemljom
vjeruješ da si me otkrio
i da ću ti biti zahvalna
prevaren si svojeglavi
od vlastitog srca
ne pitaj čemu je to tako
nemoj pasti ispod
vlastitih koljena
ne prenemažem se
samo gorim od leda i
razbijam se o vlastito lice
sklopljenih ruku
naslonjena o bezdan
gutam mračne visine
|