utorak, 31.07.2007.

Moje tijelo, luda kuća




Image Hosted by ImageShack.us






Moje tijelo luda kuća

zidovi se tuku
krov raste prema nebu

u ladicama
grijesi i poroci

ljubav se puši iz lonca
krčka se i prelijeva

bubrezi i jetra
strpljivo stoje u redu

žica šiklja iz glave
odašilje programe svijesti

plač se skliže s jezika
dok nade trče maraton
u mračnoj utrobi

isplaženog uda
sudac svijest

određuje mir i red
nitko ga ne sluša

um je podivljala halucinacija
reže kriške bola
za dobar tek

želiš zaboraviti
što te u meni tako plaši








15:27 Komentari (67)




nedjelja, 29.07.2007.

Ostavljeni!



Image Hosted by ImageShack.us



Trčao je gradom za njom.
Mislio je da je to jedino što može u tom trenu učiniti.
Nije mu palo na pamet da je pusti da ona ode.

Kišilo je, on u tankim bijelim lanenim hlačama i u bijeloj majci, te kožne sandale.
Platio ih je više no što bi ih platio da je ona bila s njim.
Ona se razumije u precijenjenost.
Dapače precijenila je i samu sebe ovaj put, bila je toga svjesna od trenutka kad joj je napisao prvi sms.
A za ovu priču je bitan upravo taj sms, isto kao što je i bitno to da je on bio mokar do kože, ali je trčao.
Izgledao je staro, jednostavno joj se ništa u tom trenu nije svidjelo na njemu, ne to lice ju više nije privlačilo. Okrutno no tako je, na njemu ničeg više nije bilo, samo očaj.
Po prvi puta je shvatila kako je to bolno za njega, ma moralo je biti, tako je izgledalo, pitala se da li bi on mogao dobiti infarkt od ovakvog napora?!

Razmišljala je o prošlim danima.
Što ga je lakše zavodila, on se nudio više, voljela je to, ali nije voljela sebe u tom odrazu njih.
Sjećala se da joj je netko jednom rekao da je ljubav bezgranična, a ovdje je ona sama stvarala granice.
To joj je bilo dovoljno da izvodi što joj padne na pamet.
Da razbije granice, koje sama stvara.
Onda se osjećala mirnije, ali svaki put kad bi njih dvoje razbili njene granice, ona bi izmislila novu i snažniju.
Znala je da to on neće moći dugo podnositi.
Pa je trčala gradom.

On nije mislio ništa, on je samo trčao za njom.
Jedino što mu je palo na pamet je bilo da što to ona sada opet izvodi?
Gdje će u ovoj noći sada sama?
Nema kabanicu, novca, nema ništa.

Nije se usudio pomisliti da ima sebe.
Ali ne i njega, iako joj se nudio.

Dva različita svijeta, on i ona.

Odjednom je pukao grom, ona je stala, nasred ceste.
Tramvaja ionako nigdje nije bilo, svi su se negdje ugnijezdili, bila je to ona od onih kišovitih noći dok se i ulične mačke sklanjaju u rupe.
Dotrčao je do nje, uspuhan i umiljat, pomaknuo joj je nježno kosu s lica.
Ona ga je pogledala zahvalno, bio je tu.
Njegovo lice, to njegovo lice, više nije bilo važno kako izgleda.
Bojala se, poljubio ju je.
Pitala ga je, a što kada jednom više nećeš????
Poljubio ju je opet i zagrlio snažnije.

Par mjeseci kasnije


Njenom sad već dugom, plavom, ispeglanom kosom, i crnim tušem iscrtanim kapcima bila je toliko zadovoljna da se smiješila neprestano, doimala se sretno.
Dok je izlazila iz zadimljenog noćnog bara, u pratnji prijateljica,
on ju je čekao iza ugla s kišobranom, pozdravila ih je i njih dvoje su nastavili u samo njima poznatom smjeru.
Hodali su ulicom, ona sva vrckava i ponovno zaljubljena, osjećala se kao da je odrasla i da više ne mora postavljati granice, pa da ih ruši. Kao da se sve posložilo.


Godina dana kasnije

Jedne večeri dok se vraćala s nekog tuluma, kada je ušla u stan, on je bio prazan.
Njega nije bilo. Ništa njegovo, čak ni prljavi veš.
Sjela je u fotelju nijemo.
Prošlo je par sati.
Otvorila je mobitel i čitala poruke, onda je naišla na onu njegovu prvu.

''Ljubavi ti si moja ljubav i uvijek ćeš biti. Ti si moja ostvarena sloboda.
Volim te dušo moja.''

Nasmijala se cinično i snažnije no ikada...nije je izbrisala, ostavila ju je u memoriji i dalje.
Mirno je skinula haljinu crne boje, te nakit, umila lice i otarasila se tragova šminke.
Otuširala se na brzinu, pogasila svijetla i usnula bezbrižno.

Sutra je novi dan ponovila je prije sna...

Sedamnaesti dan mjeseca srpnja i što se desilo dok me nije bilo?






22:40 Komentari (50)




subota, 28.07.2007.

Prišapni mi Elenoro!






Update : Dragoj Rusalki Sretna prva godišnjica bloga,
želim joj još puno inspiracije i bloganja! Volim te, Ru!
I mali dar pjesma Round Midnight! hehe, Davis Miles













Danas ću se naslikati!
Zapamti što sam napisala u prethodnoj rečenici.
Baratam samo nekolicinom izraza i riječi, sasvim jednostavnim.
Dopusti!

Poglavlje prvo

Crna noć, crna poput pera crne kokoške.
Prati me, molim!
Nisam dijete maleno i plaho od neki dan.
Pokušaj me slijediti drugačije;
Zamisli!
Gdje su sada moji prvi koraci,to ja ne znam, niti kako sam naučila hodati,
ali sada hodam čudnim hodom,shvaćaš li o čemu ti govorim Elenoro?
Ništa neobično.
Svijet je jedan veliki papir.
Ako poželim on može biti i žut.
Dopusti, zamolila sam te lijepo i toplo.
Ne misli previše, ne shvaćamo kada mozgamo o meni,
ja se slikam ovako kako je, i to sam identična ja onoj u prirodi,
osim kada nisam.
Zapamti osim kad nisam!
Elenoro, draga Elenoro, nekad smo pile čajeve u staroj napuštenoj kući,
ne brini, rekla sam ti da to neće nikada biti skroz vidljivo,
soba je bila premračna i nitko nije vidio tvoje lice, ostat ćeš tajna,
slikam samo sebe.
Zar nisi vidjela da tebe slikam samo s leđa,dobro, priznajem i tvoja kosa je ovdje.
Ne, moja je plava, a tvoja je tvoja draga moja!
Elenoro da li ti je to pravo ime?

One sam večeri morala pojesti mnogo papira i mnogo riječi,
pa samo se jednom može tako nešto pronaći u tamnoj, napuštenoj kući,
postala sam i soboslikar kada sam bacala boju na zidove,ionako se to sada točno i ne vidi.
Sjećaš li se predgovora?
Da, da postala sam predgovor samoj sebi, sada i u budućim knjižurinama debelim koje ću pročitati.
Ja govorim pred njih.
Uvijek, i ti si to čula.
Daniela, ime mi je Daniela, zašto ponekad ubacuješ slovo j?
Zamolila sam te već milijun puta da ga ne ubacuješ.
Daj!
Ista si ko moji hranitelji koji nikako da zapamte da prezirem vaniliju,
koliko se vanilija uopće može prezirati.

Pst. Eto sada nas napokon gledaju očima duše!!!
(Svim čitateljima stavljam ponovno na izbor Elenoru)

Poglavlje drugo

Nije uopće noć i sunčano je vani, a možda i kiši draga Elenoro, pogledaj kroz prozor pa mi šapni.
Ja ću ti povjerovati draga moja suputnice, da i u ovome trenu.
Da li si se ikada pitala hoćemo li se ikada vidjeti kako treba?
Ma da, da, da vidjeti ,nisam rekla čuti.
Dobro, dobro vidim da te ne zanima tvoj opis, niti moje obraćanje tebi, imaš pravo rekla sam da ću se danas naslikati.
Hmm zamislila sam se na kratko.
Čekaj tren da ustanem i da napravim krug po sobi, da se bolje pogledam u zrcalo pa ću moći bolje naslikati ono što jesam.
Ma ne vidim više ništa draga moja, ali sam se uvijek ispočetka pitala što ti vidiš, tko sam ja, ili što bih mogla postati!?
Da! Previše sam subjektivna kada sam ja u pitanju.
Lijepa sam si, baš takva kakva jesam.
Imam li lijepo ime ,sviđa li ti se?
Ma znam, ti ne vidiš moj fizički izgled Elenoro, ja te ionako nisam to pitala, već da li sam ja tebi lijepa?
I da li sam ja tebi pametna Elenoro?

Tko sam ja Elenoro, hoćeš li mi ikada moći odati tu tajnu, koja se skriva u tvojoj glavi?
Misliš li da sam baš tebe odredila da me naslikaš, i da sam lagala onako nevino i dječje, kada sam rekla da slikam samu sebe? Samu sebe...
Da!
Tempere su guste i ljepljive,dobivaju se miješanjem pigmenata s jajem,
smokvinim mlijekom ili drugim emulzijama.
Pa dobro, imaš pravo do sada nisam o tome govorila.
Znači tempere otpadaju.
Da se naslikam uljanim bojama? Ma ne one su masne i polagano se suše.
Ja se ne mogu sporo sušiti, zar ne? Nemamo vremena Elenoro!
Kažeš da probam enkaustikom?
O čemu pričaš draga moja ,to je tek zaboravljena tehnika i samo se nagađa da se na platno užarenom lopaticom nanosila boja pomiješana s voskom?!
Ne zvuči li ti to predugačko i neiziskuje li to previše energije,samo da bih sebe oslikala?
Kolaž, freska, mozaik,virtaj,tapiserija,drvorez,bakrorez,bakropis,litografija?
Draga poznajem sve te tehnike, ali ih ne pripisujem svojem biću, one ga ne mogu oslikati kako valja.
O čemu ti to meni pričaš kroz misli koje samo pokušavam prepoznati u milijunima misli?
Zar mi ne možeš jednostavno reći?


Poglavlje treće

Ujedno i zadnje poglavlje ove farse!
Kao što se vidi, nisam se naslikala bojama, niti sam se očitala tehnikama, samo sam napisala ono što se može vidjeti, a da se ne gleda, dopustila sam da Elenora bude slika koju treba otkriti, da bi se naslikala prava ja.
Ne brini Elenoro shvatili su valjda da su Elenora, i da samo nose tvoje ime kao sliku u slici.
Nisu shvatili?
Prišapni mi Elenoro!










11:37 Komentari (37)




četvrtak, 26.07.2007.

Vapaj!





Ljetna je svjetlost obgrlila grad, ustala sam tromo, neispavnih misli, sljubila sam se s mlazom vode u umivaoniku, uvijek je tako, kad osjetim naviranje dana u moj mrak.
U sljedećem trenu već sam pila gorku, dugu kavu, bosa tapkajući s mjesta na mjesto neznajuć što da prvo učinim. Pošta ili tuš, ili novine? Hvatam se knjige s kojom sam se zanijela noć prije, kasnim, jer ponovno pretjerujem, tako sam lakomna ponekad.
Krčim put kroz nervozne ljude u busu i smijem se, odjednom, onaj osjećaj koji me već danima prati, netko me slijedi, netko je zabio oči u moju kičmu i ne pomiče se, lagano se okrećem, no nema sumnjivca.
Uvjerena sam da sam sve to umislila.
Izlazim stanicu ranije, da mu pokažem, da se sa mnom nikada ne može biti siguran.
No nitko ne izađe na istoj toj stanici, koračam usporeno, i osjećaj je nestao.
Dolazim do odredišta, i sunce je tako vrelo, tako me žari, osjećam da ću se onesvijestiti.
I onda, na uglu pogledam, staricu, odjevenu u crnu košulju, crnu dugu suknju, na glavi rubac, dostojanstveno prosi.
U mojoj glavi pojavljuje se ogroman znak STOP!
Stajem, milijun različitih misli se roji mojom glavom, koliko sam sretna, što sve imam, ali i što bih sve mogla učiniti za nju, što, što, što? Vadim ono što imam iz džepa, svjesna da nisam učinila mnogo, mogla sam, trebala sam više, društvo bi trebalo više. Ne uvijek, odmahnuti glavom i reći, to nije moj problem.
Dostojanstveno me pogledala, svojim dubokim plavim, suznim očima,i rekla : Neka te Bog, blagoslovi dijete drago, i posramljeno pogledala u pod. Ostala sam kraj nje i rekla joj, vi ste sunce ovog grada, vi ste duša i cvijet, a tako ste nemoćni, kleknula sam do nje, a masa je gledala, neka je, nije me smetalo, poljubila sam joj ruku i rekla joj, žao mi je što ne mogu sada učiniti više. Bila je tako čista, tako dobra, blaga i iskrena, suze su joj klizile i nije znala kako reagirati, nije očekivala, nisam ni ja, od same sebe, trenutak se zamrzao, ljudi su stajali, pa projurili, neki su joj dali novac, a ja sam bila nadahnuta.
Ego sam odbacila, i svaku nenamjernu oholost, bila sam samo dijete, ono dijete koje boli nepravda, a ova žena, baka, seljanka koju je progutao veliki grad.
Ustala sam i otišla, kao da me progutala crna rupa, i moje su misli postale doista tamnije, osjećala sam tugu, debelu tugu na vratu, kako me steže, no osjetila sam i radost, jer nisam kao drugi, nisam ona koja samo promatra, već i ona koja dijeluje, koja ohrabruje i daje što može. U mislima mi se samo rojila slika kako ću joj posvetiti post. Baki u mom užurbanom gradu, na čošku ispod vrelog sunca, s sjajem u očima, baku koju je pregazio materijalan svijet. Više nisam osjećala vručinu, niti žeđ, osjetila sam sram što pripadam rasi zvanoj ljudi.I shvatila sam, što me natjeralo da siđem stanicu ranije, i tko je piljio u moja leđa, čisti, snažan vapaj!









18:18 Komentari (39)




utorak, 24.07.2007.

Zavaravanje!

(Svaka sličnost s stvarnim ljudima, je NAMJERNA!)




…nisam ona koja misli da zna,
ja znam previše da bi bilo ništa,
a premalo da bi bilo dostatno!



Natočio je čašu vode, ovaj put je otišla predaleko, pa ne može me samo tako ignorirati, pomislio je, balavica jedna, da mogu pokazao bih joj, ona i njeno preseravanje, a nema pojma, nema pojma o životu, poludio je i došlo mu je da pobaca stvari sa stola, no taj si luksuz nije mogao dopustiti, jer je živio sam, i za njim nije neka dobra, blaga ženica čistila stvari, da je bio samo mrvicu hrabriji, vjerojatno bi imao i divnu ženicu, i unuke i bio bi sretan, znao je to duboko u sebi, ali k vragu, nije imao vremena s time se suočiti. Ta mala...

Mnogo toga mu je padalo na pamet proteklih godina, od kada je bio sve više sam, više nije bilo prijatelja, niti poznanika koji nisu poznavali njegovu slatkorječivost i uspješno prebacivanje krivnje, za i najmanju sitnicu.
U njegovom mentalnom sklopu, to je bilo nešto sasvim normalno. A ljudi oko njega, jednostavno su ga počeli podnositi, jer im je bio žao, nije bio zao, ne zasigurno nije, ali jedino što mu je preostalo, da se ne osjeća bijedno i ništavno, bila je prividna manipulacija žena.

U njegovom računalu skrivale su se mnoge mail adrese razno raznih žena, različitih životnih dobi, to ga je uzbuđivalo i tako je dokazivao sam sebi svoju muškost, jer budimo realni potentan više i nije bio, zapravo je zaboravio kakav je to osjećaj, i da bi tu svoju manu opravdao, smanjio je tu životnu potrebu, na ništavnost, smijao se onima koji su proživljavali strast u krevetu i glumatao je, da on voli platonski i da je to mnogo više, no sam seksualan čin, a dobro je znao, da bi volio više od svega jednu dobru ševu...dodir ženskog tijela, miris vagine i seks.
No s vremenom se izmirio, da jebat više neće.
Stoga se ufurao u savršenu ulogu, pjesnika, muškarca poodmakle dobi, intelektualca koji voli prirodu, životinje, klasičnu glazbu, filmove i što sve ne, i gle, doista je pratio sve što je mogao, kako bi imao o čemu pričati s ženama, jer van toga, kada bi se našao s ženskim tijelom, umom i dušom, drhturio je poput dječaka, ah da dječaštvo!

Razmišljao je kako će joj se osvetiti, već mu danima nije uputila niti jednu jedinu riječ, niti na jedan mail nije odgovorila, kako je to obično činila, čak i onda kada ju je raživcirao, planirao je kako će ipak popustiti, kad je s nečim dovoljno snažnim uzdrma, pa na kraju krajeva, radi tako blizu njenog doma, u školi, u koju je i ona išla kao djevojčica, samo on nije znao, da ga je ona kao malena doživljavala kao diva, i nimalo joj nije bio simpatičan, niti drag, izbjegavala ga je, osjetila je nešto s čime se njen neiskvaren duh nije mogao boriti, prijetvornost.

Danima je kodirao šifre u kojima se ona mogla prepoznati, ali isto to je činio i sa mnoštvo drugih žena, svim tim ženama, zajedničko je bilo upravo to, da je svakoj govorio protiv one druge, kako bi se one zamrzile i ne bi međusobno komunicirale, tako da se nikada ne bi saznalo, da on pokušava osvojiti svaku od njih, da im govori iste slatkorječivosti, da je jedna pjesma, posvećena svakoj od njih.

Mislio je da će to moći iznijeti do kraja, uostalom, koja je vjerojatnost da saznaju jedna za drugu, kad su one samo ljubomorne ženke, koje ne podnose konkurenciju, no kalkulacije su ga prevarile, nije mogao naslutiti, da će se ako navaljuje pretjerano, klupko rasplesti.
Sam je to tražio.

Bijela istina je napala njegove oči, sjeo je na kraj kreveta i razmišljao što mu je sada činiti, što mu je preostalo?
Ima još samo par mogućih poteza.
Naravno ponovno će igrati na tako vješto razrađenu taktiku, nevinosti, prebacivanje krivnje na nju, dakako sve je izmišljotina, a on kavalir, ma kažem vam, ona je obična balavica, što ona zna?

Nasmijala se na njegov novi napad, i odlučila krenuti svojim putem, ne možeš igrati igru s onim koji je gubitnik od početka, jednostavno igra nije dovoljno napeta, niti fer. Pobijediti od gubitnika, nije pobjeda, već svojevrstan poraz, znala je to jako dobro, stoga se povukla, i nasmijala.
Napisala mu je malenu natuknicu, tek onako, da mu bude na umu, da je vrijeme da je ostavi na miru, jer ona doista više nema namjeru...






18:00 Komentari (51)




ponedjeljak, 23.07.2007.

Na tvojim bedrima kapi sjemena





Opipaj mi duplju u tijelu
i razlij se u nju kao slap

Prinesi svoj falus i
klizni brzo vrućinama

Istrgaj svoje zglobove
i nastani se u svaku točku
mojih članaka

Izlij svoju krv i
voli me svojim sjemenom
slijepljenim na moju kožu

Izbij iz sebe i nabij u mene
svu silu traženja uznesenja

Uhvati me za grudi
da propadneš
iščezneš iz sebe
uzvodno u nas

Pij s izvora
spoznaju
da zvijer si
sit i pokoran mojim
otvorima

Razbij se još jednom
svojom željom
o meko žensko
jebanje






14:00 Komentari (59)




petak, 20.07.2007.

Pripadnost dlana


Image Hosted by ImageShack.us






Već je treći dan od kad sam pred istom kinodvoranom u isti sat
I ne slutite moja osvrtanja
I ne slutite koliko željno očekujem
da zakasnite
da promakne dan
i još jedan dan i još i još
Da nikad ne dođete

U tuđim se licima smije njegov lik
ali kad se približim
lica poprimaju oblik koji do sada nisam susretala
ni u snovima
U dlanu osjećam pripadnost dlana koji nije kliznuo u moj

Kišne kapi lupaju o vrhove šešira
razlijevaju se na pločnik
travnjake traže u podzemlju

Vaš slučajni dodir u polumračnom kinu
moje je koljeno još uvijek mlačno oprostite




23:57 Komentari (48)




četvrtak, 19.07.2007.

Proždiranje bogova



Image Hosted by ImageShack.us




U zadanim maksimumima morala sam biti
svijet bez svog vlastitog pitanja na odgovor
načiniše me takvu da ludujem za odgovorima
kako bih odgovarala uobličeno
slikovito i po naređenju

Nisam se prepuštala
kako da se svemir prepusti zemlji
kad se u njemu vrte nebrojene planete

Pitali su me da li bih mogla
otići i biti smrti marama preko lica


trebalo bi naučiti biti samoj sebi
ruka
noge
glava
vrat
rekla sam im odgovor

Bijes je zavladao i nisu mogli
reći ostani
ti bogovi ljudskosti što
krote i podvaljuju
šire vidike i oduzimaju ih istovremeno

Prebacila sam put preko leđa
i vratila se licem u lice
napojena i sita

s istinom jačom od bogova materije

svi vaši odgovori dati
odgovoreni su da se izbjegne
odgovor




12:46 Komentari (52)




ponedjeljak, 16.07.2007.

Napuštanje atoma




Image Hosted by ImageShack.us





Iskradam se iz svog atoma
i rastem na mliječnoj stazi

svemirski cvijet
bez okusa
tek mrkla misao
iščupana iz uma

nasađena u dubini svevremena
kao slijed sudbine

koju zavela sam
i podčinila

da iznikne u meni
radi simbola

koji odaslat ću
svjetlosnom niti
kozmosu






22:40 Komentari (42)




nedjelja, 15.07.2007.

Izginuće


Image Hosted by ImageShack.us




Moja je kuća prazna
I sjene se lijepe na zid kao tapete
Skidaju se ljušture na pragu
Razdvajaju se od cipela ugaženih blatom

Riječi nam se miješaju
Oni me vide a ja ih osjećam

I što ćemo donijeti novom sutra
Ne znamo i ne pitamo se
Mi smo izmireni sa svojim budućnostima
I jašemo prostorom na jatu Pegaza

Sve što nemamo
Sve što nećemo biti
Hrani nas i postajemo
Kržljavi
Onemoćali
Isturenih jezika


Lica smo što bride od vremena
sve jača u letu





15:17 Komentari (32)




subota, 14.07.2007.

Opomena!

Hvala Vam svima na podršci!


Image Hosted by ImageShack.us




Na visokom crnom odru neba pomiče se tvoje čelo
dok ljudi bacaju grumen zemlje na tvoj lijes
to si htio?

Željeli bi vidjeti
trag užeta na tvome vratu
zanima ih kako si izgledao u tom trenu ujače?
Trenutku vlastitog poraza.

Zatvorene tvoje bijele košulje
uspomene i tvoja hrabrost
a ormar škripi danima
ostao bi ipak ovdje, ili je to neki drugi znak?
A prekasno je.

U velikoj grobnici na onom i ovom svijetu
ne pomiče se svijet za korak unatrag
odlascima i polascima

U krugu vrtiš se čovječe!




12:10 Komentari (42)




ponedjeljak, 09.07.2007.

Na kraju grada ( prošlosti )

Update, 10 srpanj, 17 h :
U obitelji se dogodio smrtni slučaj, koji je jako težak, jer je riječ o samoubojstvu, momentalno ću biti više s obitelji, jer sam im potrebna, a i iskreno nemam snage bilo što napisati!




Na kraju grada, gdje se rastapa granica realnosti, gdje ptice zastaju, a automobili jure u daljine, položili smo svoje zadnje riječi. Drugima je to nepoznat grad i nikada otkriveno mjesto koračanja.
Muzika vjetra nalijevala je tišinu u naše dlanove, dok smo se zadnjim pogledom dodirivali, zavodnički, kao posljednji trud, ulažući posljednju snagu, da promijenimo tok, a nismo mogli više ništa, jer već je duboka noć i nema više nas, dva bića, što strše jedno u drugom, ali pogrešnih namjena.
Moj odlazak, tvoja bojazan, trčali smo na mjestu rastavljeni zajedno od jednog sna koji nam je iščupan iz ruku bez naše suglasnosti, bez pristanka.
Najradije bi bio vrištao, ali to nije muški, i nisi želio da znam, da i tebe boli, što nismo spojeni kako valja i što se taj isti spoj po ne znam koji put već raskidao, razlijenio, jer od početka nije spojen u jedninu.
Rekao si, sve će stati, tren u trenu.
Sjaj očiju, munje i gromovi na kraju svijeta.
Rekao si i da će zadrhtati stijene, ali ništa od toga se nije dogodilo, i nisam više bila ona koja će ti vjerovati na riječ, jer nisi čarobnjak, a ja nisam ona djevojka koju si želio kraj sebe, do posljednjeg trenutka tvoga daha.
Nisam bila ljuta, nisam se sramila svoje predanosti tebi, jer nisam bila ona koja izdaje tebe, niti sebe, već samo sjenka od one koja će te ljubiti u novoj eri tvoga života.
U tišini sam ogledala svoje biće, bilo je isto, a toliko drugačije, nepojmljiva je ta samoća, kada te izda svijet, život, i ona mrva nade u biću. Tolika praznina što se ne može drugačije pojasniti, no riječima, koje su pretjerane, mora da je duša izašla van tijela, prividna zamišljena smrt. Živa ljudska smrt. Mistika koja nikada neće biti razjašnjena.

Što bih mogla reći, ništa se ne može usavršiti, izmijeniti, stol je postavljen odavno, a ručak je hladan i već ti majka pogledava na sat, trebao si odavno stići.
A ti si, krenuo na kraj našeg svijeta, gol i hrabar, s čvrstim rukama.
Jedno od nas je moralo iščupati srca, razdvojiti, rastrgati do samog kraja, do boli što umiva, pokriva i nastanjuje se unedogled.
Nismo više bili isti oni ljudi, što su nudili ljubav i kao da smo izdali sami sebe, jer nismo više znali što ćemo s onim drugim bićem, kako ljubiti ono što je poznato i već otkriveno, a zauvijek nedohvatno.
I zavaravali smo sami sebe, da bismo bili lakše poneseni danu, novoj noći i tko zna čemu sve ne.
Ne pitam više, iako bih toliko toga voljela znati, da li si me volio ili si se sklonio u moje biće, jer te hvatao strah, strah da nikada nećeš više biti ničiji?

Moje su usne ostale suhe od tebe i više se nisam vraćala na mjesto gdje smo ostavili nas.




00:07 Komentari (81)




nedjelja, 08.07.2007.

Nedjeljom poseban prilog!

S ponistre se vidi Šoltaaaaaaaaa ups, kroz moju roletu vidi seeeeeeeeeee


Image Hosted by ImageShack.us



Dobrooooooo mi došel prijatelj!
Itd dakle, okupili smo se danas, kod mene, da bih ja mogla tralalalalilati itd
a da vi to pogledate iz prve ruke.
Naime nedjelja je dan za odmor, a pošto sam samo ja dovoljno nesritna, pa da nedjeljom moram šljakat, jer ne stignem od odmaranja od ponedjeljka do subte, da se razumijemo ovaj post pišem, samo zato jer se Vitae zabrinula, gdje sam, što sam, tko sam itd ?
E pa draga moja Vitae, Daniela ti se odmara od silnog rada i napora, koji je uložila dok se ustala u podne iz kreveta, popila nescafe i to je taj napor zapravo.
Znam, da ste svi silno zabrinuti za mene i moje radne aktivnosti, pa vam svečano objavljujem, da ću u budućnosti mnogo više vremena provoditi u krevetu, fotelji, ili trosjedu u boravku.
Da vas nema trebalo bi vas izmisliti!
Hvala vam na silnoj podršci, nadam se da će ona uslijediti i kad se kandidiram za prvu predsjednicu RH, a vjerujte mi to će vam bit onda genijalno, nerad za sve, škampi i kola kola, te neizostavna marica, da nas ništ ne boli! I može nam i EU popušit duvan :) iz Virovitice, jerbo znam iz prve ruke, da je tamo vrlo rasprostranjen. Štoli ima još u mene?
E pa dragi moji, glava mi je ki balun, rekli bi moji frendovi s kvarnera, tak je nedjeljom gadno, da se pitam, da li ću od sada pa zauvijek, uvijek nedjeljom biti vrlo jezična, u pogledu oblizavnja vrečice gotove juhe, jer brate, treba to otvorit i zakuvat!
Odoh se sad još odmarat, svima želim isto, a pravi post koji uključuje vrlo bitan segmenat, pjesmu, biti će serviran u kasnonoćnim satima, ili ranojutarnjim, sve po ukusu i smislu!



Ajmo malo čagat
Quizás Quizás Quizás - Nat King Cole




16:45 Komentari (15)




subota, 07.07.2007.

Odmaralište

Danas nećem pričat, nećem pisat, danas ćem sam slušat mjuzu!
Parampampam !




Bell Book & Candle-Rescue me








12:04 Komentari (23)




petak, 06.07.2007.

Pitanje




Image Hosted by ImageShack.us



Nižu se tvoje riječi niz moj vrat
poput kolajne
Što će mi one u zatvorenom krugu
kad odeš reći?







23:59 Komentari (14)




četvrtak, 05.07.2007.

Paleta boja u djevojačkoj ruci



Image Hosted by ImageShack.us





Neka bude jasno godišnjim dobima
tko stvara njihove boje
ovog ću ljeta zavladati ulicama

Teći će zeleno i žuto
na tanjuru dana kroz mase orijentira

Prilijepit ću se kao
slina uz ulično bedro
i slikati djecu budućnosti

Još uvijek se sprema neki novi
doseg kojeg ću uhvatiti za gušu

Uzvodno od grijeha
sklonit ću istrošen jezik simbola
u godini smrtnog praga




23:00 Komentari (30)




srijeda, 04.07.2007.

Izniknuće duše


Image Hosted by ImageShack.us




U crnom je ništavilu izrasla duša
nije to zanimljvost koja će izaći u novinama

Ne mijenjaju joj oblik estetski kirurzi
niti se vidi sklopljenih ruku kao svetost

U crnoj noći izvodi svoj ples i urliče
na preplašeno jutro što čeka da je zaskoči

Onako crna vrišti svoje boje
slijepcima izgužvanih obraza
dok čiste lažima čvoraste jezike




23:57 Komentari (21)




utorak, 03.07.2007.

Čekanje




Image Hosted by ImageShack.us





U kojoj ćeš me ponoći izdati
i kožu s moga tijela iskidati
kada ćeš reći dosta
i ne pisati mi više stihove
ne ljubiti mi prste

U kojem ćeš vremenu zauzeti mjesto
na putu za prošlost karta je u džepu
hoćeš li posegnuti

Hoćeš li rasprodati stolice
krevet i košulje pune mene
pozovi na aukciju snova
naše neprijatelje praznih hodnika
otkupit će ih za reviju luda

Hoćeš li biti Juda i zatajiti me
triput pa opet
i naše žute mirise što paraju energije

Užareno je moje tijelo
ukipljeno pod otkucajem novog ljeta
strši kroz tebe i vidi
dok moje se oči gute u žlici vode
i čekaju


22:15 Komentari (28)




ponedjeljak, 02.07.2007.

Zamjena



Image Hosted by ImageShack.us




Donijet će ptice u kljunovima
stisnute
jesenske kiše zelene i žute
što zaplovit će hodnicima
trenutka kojeg ću šaputati
na pragu mokrom od nevremena
a zavjese će bijele vijoriti kao oslobođenje
od ljeta vrućeg i teškog
i polje od žita opstati će ispočetka
u novoj haljini zagasitih nota

Dostojna svake boli
iznijet ću je kao dragulj
u očima mrtvih sjena
tu jesen
nagu i zrelu
bešćutnu i drsku

I neću pobjeći
od novih zora
na cestama iznad kojih
protežu se tužni jablani i
svijetle kao svjetionici u noći

Položit ću
gole ruke na otkucaje zemlje
u magli i strepnji
i otkopati ću plod ljubavi
da zabljesne u tami

Ljetni će dnevnik
na njeno mjesto




19:44 Komentari (28)




nedjelja, 01.07.2007.

Smiraj






Iz očiju viri nabujalo ljeto
zlatna modra i zelena rijeka
skližu se niz moje dlanove
i hlade tvoje užareno lice kosca

ugljastim rukama blaguješ
moje žute kose
a ona se rasipa poput slapa
po tvojim pećima

zavodiš me sklizavom zmijom
bedrenom
i širiš kroz prostor i vrijeme
moje djevojačke želje

a slutim smiraj
dok protutnji ljetno vrijeme
i padne modra noćna sjena

dok jeseni stignu moćne i
hladne
dok tama se vrati
ukopana u crveno





20:10 Komentari (31)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>