|
(Svaka sličnost s stvarnim ljudima, je NAMJERNA!)
…nisam ona koja misli da zna,
ja znam previše da bi bilo ništa,
a premalo da bi bilo dostatno!
Natočio je čašu vode, ovaj put je otišla predaleko, pa ne može me samo tako ignorirati, pomislio je, balavica jedna, da mogu pokazao bih joj, ona i njeno preseravanje, a nema pojma, nema pojma o životu, poludio je i došlo mu je da pobaca stvari sa stola, no taj si luksuz nije mogao dopustiti, jer je živio sam, i za njim nije neka dobra, blaga ženica čistila stvari, da je bio samo mrvicu hrabriji, vjerojatno bi imao i divnu ženicu, i unuke i bio bi sretan, znao je to duboko u sebi, ali k vragu, nije imao vremena s time se suočiti. Ta mala...
Mnogo toga mu je padalo na pamet proteklih godina, od kada je bio sve više sam, više nije bilo prijatelja, niti poznanika koji nisu poznavali njegovu slatkorječivost i uspješno prebacivanje krivnje, za i najmanju sitnicu.
U njegovom mentalnom sklopu, to je bilo nešto sasvim normalno. A ljudi oko njega, jednostavno su ga počeli podnositi, jer im je bio žao, nije bio zao, ne zasigurno nije, ali jedino što mu je preostalo, da se ne osjeća bijedno i ništavno, bila je prividna manipulacija žena.
U njegovom računalu skrivale su se mnoge mail adrese razno raznih žena, različitih životnih dobi, to ga je uzbuđivalo i tako je dokazivao sam sebi svoju muškost, jer budimo realni potentan više i nije bio, zapravo je zaboravio kakav je to osjećaj, i da bi tu svoju manu opravdao, smanjio je tu životnu potrebu, na ništavnost, smijao se onima koji su proživljavali strast u krevetu i glumatao je, da on voli platonski i da je to mnogo više, no sam seksualan čin, a dobro je znao, da bi volio više od svega jednu dobru ševu...dodir ženskog tijela, miris vagine i seks.
No s vremenom se izmirio, da jebat više neće.
Stoga se ufurao u savršenu ulogu, pjesnika, muškarca poodmakle dobi, intelektualca koji voli prirodu, životinje, klasičnu glazbu, filmove i što sve ne, i gle, doista je pratio sve što je mogao, kako bi imao o čemu pričati s ženama, jer van toga, kada bi se našao s ženskim tijelom, umom i dušom, drhturio je poput dječaka, ah da dječaštvo!
Razmišljao je kako će joj se osvetiti, već mu danima nije uputila niti jednu jedinu riječ, niti na jedan mail nije odgovorila, kako je to obično činila, čak i onda kada ju je raživcirao, planirao je kako će ipak popustiti, kad je s nečim dovoljno snažnim uzdrma, pa na kraju krajeva, radi tako blizu njenog doma, u školi, u koju je i ona išla kao djevojčica, samo on nije znao, da ga je ona kao malena doživljavala kao diva, i nimalo joj nije bio simpatičan, niti drag, izbjegavala ga je, osjetila je nešto s čime se njen neiskvaren duh nije mogao boriti, prijetvornost.
Danima je kodirao šifre u kojima se ona mogla prepoznati, ali isto to je činio i sa mnoštvo drugih žena, svim tim ženama, zajedničko je bilo upravo to, da je svakoj govorio protiv one druge, kako bi se one zamrzile i ne bi međusobno komunicirale, tako da se nikada ne bi saznalo, da on pokušava osvojiti svaku od njih, da im govori iste slatkorječivosti, da je jedna pjesma, posvećena svakoj od njih.
Mislio je da će to moći iznijeti do kraja, uostalom, koja je vjerojatnost da saznaju jedna za drugu, kad su one samo ljubomorne ženke, koje ne podnose konkurenciju, no kalkulacije su ga prevarile, nije mogao naslutiti, da će se ako navaljuje pretjerano, klupko rasplesti.
Sam je to tražio.
Bijela istina je napala njegove oči, sjeo je na kraj kreveta i razmišljao što mu je sada činiti, što mu je preostalo?
Ima još samo par mogućih poteza.
Naravno ponovno će igrati na tako vješto razrađenu taktiku, nevinosti, prebacivanje krivnje na nju, dakako sve je izmišljotina, a on kavalir, ma kažem vam, ona je obična balavica, što ona zna?
Nasmijala se na njegov novi napad, i odlučila krenuti svojim putem, ne možeš igrati igru s onim koji je gubitnik od početka, jednostavno igra nije dovoljno napeta, niti fer. Pobijediti od gubitnika, nije pobjeda, već svojevrstan poraz, znala je to jako dobro, stoga se povukla, i nasmijala.
Napisala mu je malenu natuknicu, tek onako, da mu bude na umu, da je vrijeme da je ostavi na miru, jer ona doista više nema namjeru...
|