Update : Dragoj Rusalki Sretna prva godišnjica bloga,
želim joj još puno inspiracije i bloganja! Volim te, Ru!
I mali dar pjesma Round Midnight! hehe, Davis Miles
Danas ću se naslikati!
Zapamti što sam napisala u prethodnoj rečenici.
Baratam samo nekolicinom izraza i riječi, sasvim jednostavnim.
Dopusti!
Poglavlje prvo
Crna noć, crna poput pera crne kokoške.
Prati me, molim!
Nisam dijete maleno i plaho od neki dan.
Pokušaj me slijediti drugačije;
Zamisli!
Gdje su sada moji prvi koraci,to ja ne znam, niti kako sam naučila hodati,
ali sada hodam čudnim hodom,shvaćaš li o čemu ti govorim Elenoro?
Ništa neobično.
Svijet je jedan veliki papir.
Ako poželim on može biti i žut.
Dopusti, zamolila sam te lijepo i toplo.
Ne misli previše, ne shvaćamo kada mozgamo o meni,
ja se slikam ovako kako je, i to sam identična ja onoj u prirodi,
osim kada nisam.
Zapamti osim kad nisam!
Elenoro, draga Elenoro, nekad smo pile čajeve u staroj napuštenoj kući,
ne brini, rekla sam ti da to neće nikada biti skroz vidljivo,
soba je bila premračna i nitko nije vidio tvoje lice, ostat ćeš tajna,
slikam samo sebe.
Zar nisi vidjela da tebe slikam samo s leđa,dobro, priznajem i tvoja kosa je ovdje.
Ne, moja je plava, a tvoja je tvoja draga moja!
Elenoro da li ti je to pravo ime?
One sam večeri morala pojesti mnogo papira i mnogo riječi,
pa samo se jednom može tako nešto pronaći u tamnoj, napuštenoj kući,
postala sam i soboslikar kada sam bacala boju na zidove,ionako se to sada točno i ne vidi.
Sjećaš li se predgovora?
Da, da postala sam predgovor samoj sebi, sada i u budućim knjižurinama debelim koje ću pročitati.
Ja govorim pred njih.
Uvijek, i ti si to čula.
Daniela, ime mi je Daniela, zašto ponekad ubacuješ slovo j?
Zamolila sam te već milijun puta da ga ne ubacuješ.
Daj!
Ista si ko moji hranitelji koji nikako da zapamte da prezirem vaniliju,
koliko se vanilija uopće može prezirati.
Pst. Eto sada nas napokon gledaju očima duše!!!
(Svim čitateljima stavljam ponovno na izbor Elenoru)
Poglavlje drugo
Nije uopće noć i sunčano je vani, a možda i kiši draga Elenoro, pogledaj kroz prozor pa mi šapni.
Ja ću ti povjerovati draga moja suputnice, da i u ovome trenu.
Da li si se ikada pitala hoćemo li se ikada vidjeti kako treba?
Ma da, da, da vidjeti ,nisam rekla čuti.
Dobro, dobro vidim da te ne zanima tvoj opis, niti moje obraćanje tebi, imaš pravo rekla sam da ću se danas naslikati.
Hmm zamislila sam se na kratko.
Čekaj tren da ustanem i da napravim krug po sobi, da se bolje pogledam u zrcalo pa ću moći bolje naslikati ono što jesam.
Ma ne vidim više ništa draga moja, ali sam se uvijek ispočetka pitala što ti vidiš, tko sam ja, ili što bih mogla postati!?
Da! Previše sam subjektivna kada sam ja u pitanju.
Lijepa sam si, baš takva kakva jesam.
Imam li lijepo ime ,sviđa li ti se?
Ma znam, ti ne vidiš moj fizički izgled Elenoro, ja te ionako nisam to pitala, već da li sam ja tebi lijepa?
I da li sam ja tebi pametna Elenoro?
Tko sam ja Elenoro, hoćeš li mi ikada moći odati tu tajnu, koja se skriva u tvojoj glavi?
Misliš li da sam baš tebe odredila da me naslikaš, i da sam lagala onako nevino i dječje, kada sam rekla da slikam samu sebe? Samu sebe...
Da!
Tempere su guste i ljepljive,dobivaju se miješanjem pigmenata s jajem,
smokvinim mlijekom ili drugim emulzijama.
Pa dobro, imaš pravo do sada nisam o tome govorila.
Znači tempere otpadaju.
Da se naslikam uljanim bojama? Ma ne one su masne i polagano se suše.
Ja se ne mogu sporo sušiti, zar ne? Nemamo vremena Elenoro!
Kažeš da probam enkaustikom?
O čemu pričaš draga moja ,to je tek zaboravljena tehnika i samo se nagađa da se na platno užarenom lopaticom nanosila boja pomiješana s voskom?!
Ne zvuči li ti to predugačko i neiziskuje li to previše energije,samo da bih sebe oslikala?
Kolaž, freska, mozaik,virtaj,tapiserija,drvorez,bakrorez,bakropis,litografija?
Draga poznajem sve te tehnike, ali ih ne pripisujem svojem biću, one ga ne mogu oslikati kako valja.
O čemu ti to meni pričaš kroz misli koje samo pokušavam prepoznati u milijunima misli?
Zar mi ne možeš jednostavno reći?
Poglavlje treće
Ujedno i zadnje poglavlje ove farse!
Kao što se vidi, nisam se naslikala bojama, niti sam se očitala tehnikama, samo sam napisala ono što se može vidjeti, a da se ne gleda, dopustila sam da Elenora bude slika koju treba otkriti, da bi se naslikala prava ja.
Ne brini Elenoro shvatili su valjda da su Elenora, i da samo nose tvoje ime kao sliku u slici.
Nisu shvatili?
Prišapni mi Elenoro!
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...