|

Već je treći dan od kad sam pred istom kinodvoranom u isti sat
I ne slutite moja osvrtanja
I ne slutite koliko željno očekujem
da zakasnite
da promakne dan
i još jedan dan i još i još
Da nikad ne dođete
U tuđim se licima smije njegov lik
ali kad se približim
lica poprimaju oblik koji do sada nisam susretala
ni u snovima
U dlanu osjećam pripadnost dlana koji nije kliznuo u moj
Kišne kapi lupaju o vrhove šešira
razlijevaju se na pločnik
travnjake traže u podzemlju
Vaš slučajni dodir u polumračnom kinu
moje je koljeno još uvijek mlačno oprostite
|