|

Moja je kuća prazna
I sjene se lijepe na zid kao tapete
Skidaju se ljušture na pragu
Razdvajaju se od cipela ugaženih blatom
Riječi nam se miješaju
Oni me vide a ja ih osjećam
I što ćemo donijeti novom sutra
Ne znamo i ne pitamo se
Mi smo izmireni sa svojim budućnostima
I jašemo prostorom na jatu Pegaza
Sve što nemamo
Sve što nećemo biti
Hrani nas i postajemo
Kržljavi
Onemoćali
Isturenih jezika
Lica smo što bride od vremena
sve jača u letu
|