|

U kojoj ćeš me ponoći izdati
i kožu s moga tijela iskidati
kada ćeš reći dosta
i ne pisati mi više stihove
ne ljubiti mi prste
U kojem ćeš vremenu zauzeti mjesto
na putu za prošlost karta je u džepu
hoćeš li posegnuti
Hoćeš li rasprodati stolice
krevet i košulje pune mene
pozovi na aukciju snova
naše neprijatelje praznih hodnika
otkupit će ih za reviju luda
Hoćeš li biti Juda i zatajiti me
triput pa opet
i naše žute mirise što paraju energije
Užareno je moje tijelo
ukipljeno pod otkucajem novog ljeta
strši kroz tebe i vidi
dok moje se oči gute u žlici vode
i čekaju
|