|

Donijet će ptice u kljunovima
stisnute
jesenske kiše zelene i žute
što zaplovit će hodnicima
trenutka kojeg ću šaputati
na pragu mokrom od nevremena
a zavjese će bijele vijoriti kao oslobođenje
od ljeta vrućeg i teškog
i polje od žita opstati će ispočetka
u novoj haljini zagasitih nota
Dostojna svake boli
iznijet ću je kao dragulj
u očima mrtvih sjena
tu jesen
nagu i zrelu
bešćutnu i drsku
I neću pobjeći
od novih zora
na cestama iznad kojih
protežu se tužni jablani i
svijetle kao svjetionici u noći
Položit ću
gole ruke na otkucaje zemlje
u magli i strepnji
i otkopati ću plod ljubavi
da zabljesne u tami
Ljetni će dnevnik
na njeno mjesto
|