|

Uvod u neko bolesno stanje
kalvarija je goli kurac
otjerati biće koje smo začeli u onim noćima
mladosti i ludosti
bez pitanja kako li će ono disati
hoće li grcati od svjetlosti dana i plašiti se mraka
ili će biti junak
On se boji
moj brat
po maminoj sestri
onoj koja sjebe sve što stigne
sina iz prvog pokušaja
Koliko sam je puta mrzila jer
čini sve što bi ugrozilo ljubav
mrzim je i sada
Pokucao je na vrata i
traži da prespava
pretvaram se
glumim da će sve biti oke
I tako on u mračnoj sobi
mojih roditelja
gubi svoje dostojanstvo
telefon zvoni
nejavljamo se
Želi spavati
ne spava
znam da plače
prvi put javno
Više se ne bojim
grizem usne
čvrsto odlučujem da ću još jednom
ispočetka
biti ona koja
liječi
koja je tu
u svaki tren
Nije nam jasna više
ni noć ni njen smisao
bogatstvo koje imamo
njegova tri stana
moje dvije kuće
što nas to čini sretnima
mržnja
Osjećam da noćas mrzi samog sebe
govori to nijemim pokretima
znam da se boji jutra
jutra u kojem će morati stići
na vrata opet k njoj
s odlukom
Ona sada u svom carstvu
praznom stanu
pije tablete za smirenje
i glumi žrtvu
opet su drugi krivi
nimalo ona
Kao mala naučila sam
od nje isto to
prebacivanje krivnje
ali ja to ne koristim
kod mene debela prašina
Hodam po sobi
po kući
prevrćem stvari
pa pišem
Osluškujem u tami
kako sam se našla u ovom
kolosjeku
Telefon zvoni i zvoni
osjećam kako uživam u tome
što ona pati
što noćas neće spavati
nećemo ni mi
|