|

Danas je umro Dragutin Tadijanović!
Osim što imamo iste inicijale, nemamo nekih sličnosti.
Srela sam ga par dana, nakon devetnaestog rođendana
kod hotela Dubrovnik, izvadila dnevnik i rekla, molim Vas,
hoćete li mi se potpisati?
Pitao me je, a što će ti to?!
Rekla sam, ne znam ni sama!
Potpisao se s osmijehom.
I ja sam se nasmijala i otišla...
Danas je otišao On!
Počivao u miru!
Ne pitaj me kada šutim
i ne traži suglasnost na mojim usnama
da biti će sve u redu
već nije dobro
Planine su na mojim kapcima
zauzele teritorij
i ostati će dok ne stanu ratovi
Pusti me da plačem
da otarasim sa sebe
prokletnike
što grebu me iznutra
na teške sam ih muke stavila
Pusti me da plačem
od jačine kojom rasparat ću sve
što sam stvarala
i svaku svoju riječ koju sam odaslala na papir
I ne pitaj ništa
i neka ti ništa ne bude jasno
|