|

Imaš lice
čisto i bijelo
nevino i sneno
hrabra sam
crn li si
nećeš dokazati pogledom hoće li
smrt
il
nebo
kriknuti
upozorenje:
hrabrosti odustani
zaustavi, idi, kreni
blagim i krvavim
suzama na dlanu
daj oprost
krikni u dah
da ona si
što nema krila podrezana
vjeruj onom snagom
koja ne zna
kamo s tobom
kamo sa sobom
ne budi se pored očiju
prapovijesti
o, care, u vatri nestale carevine
moje ludosti nisi dostojan
rađaj se u kriku spasa
teško je buditi se kraj
zabluda
osamsto i neke žene
dotičem ih u njegovom udu
bijesnom
sada samo kurva djevica
žena kraj istine liježem
s nožem u kutku srca
izdao me varalica
kojem polog bila sam
teško je grliti se
nuditi se
samoj sebi
kao neminovnost
maknut je gumb s vjenčanog odijela
sin me odbacio
iz vlastite utrobe
|