Danielaland : Svevremenski let

srijeda, 06.06.2007.

Drvenoj ptici metalnih škriputa!

Update : na moru sam, na neodreðeno vrijeme! pusa svima, javim se, kad se vratim! Modligiani Èuješ li ciku riba što si ih rukama hvatala po podu i asfaltu ? A koraci su ti bili srcoliki i teški puni osude za sutrašnji dan tražila si svaki tren Blijedo lice još uvijek promatram u glavi mi je vrtlog tko si ti djevojko? Nikada se nisam usudio povjerovati da si neko drugo biæe i da nisi s ove planete košèatih ideala Strijelama ranjavaš svaku realnost i nudiš novu sadašnjost tko ti ne bi vjerovao ovakvoj? Nema više opijata koji bi te zamijenili, pljunut æu na onog koji æe hladno reæi da postoje bolje od tebe kad tvoj dah nosi šarenilo Amazone a tvoj je jezik zelena rijeka zagaðena i èista puna nektara i otrova Ne mogu se osloboditi te žudnje ne mogu te doseæi a nada živi i trza se kao kokošje oko u juhi koju je kuhala moja baka i tako me vraæaš na moje djetinjstvo i moju tek buduæu starost Uz tebe preplašio sam se pomisli da je život bez granica, a ne smrt Ti koja si toliko obièna u oèima i koju bi maslaèak zasjeniti mogao Krv te ojaèava i dok se tako razlijevaš hodnicima duša koje te u prolazu zgrabe i protresu postaješ žena pobjeda i gubitnik nad zaboravom Ne znam te više gledati a da ne osjetim ponos što si življa no svako slovo na papiru Volio bih te jednom umoriti i spaliti, te posipati nad morem jer jaèa si no uskrsnuæe svakog novog dana I velièanstvena tama ti se podredila i ušla u nokte kojima režeš svaku bojazan da ne postoji smisao svakog sada Volim te i dok me izdaješ i grèevito ubijaš svakim povlaèenjem u samu sebe jer poznajem tvoje trske i znam koliko se bièuješ i daješ da opstaneš kao ptica koja para nebo i donosi nov sjaj blatu Ti drvena ptico metalnih škriputa poleti i nadigni se u nebo more jer što je svijet spram tvog nokturna na suzi izvijenog kao bok ljubavnice u najveæoj ekstazi ?