Danielaland : Svevremenski let

So What by Miles Davis






( malo æu šutjeti, samo malo, malo, kao da me i nema tu,
malo æu se samo sakriti, kao da se igramo neke igre iz djetinjstva,
samo malo, malo æu se pokriti po glavi i misliti o svemu,
samo, malo, malo æu se osamiti... )

Miles Davis- Concierto De Aranjuez (Adagio)






Veæ danima prebirem po starim haljinama, lude, crne s desenima koje sam èinila sama, jer sam bila ona koja ima dovoljno mašte, i hrabrosti da ih nosi.
Promatrali su me nekada davno, sluèajni prolaznici, te ljudi u busu, tramvaju, ulicama moga grada, profesori, prijatelji, poznanici i pripadala sam neèemu, pripadala sam svojoj vrsti.
Moja silna glad, moje boli, moje rane, pa što reæi, sunce ih je okupalo i nisam plakala javno.
S vremenom je od mene postala snažna liènost, koja se bori, traži, zahtjeva, i ima sebe, a tako daleko od svoje starosti. Bila sam luda, sramežljiva, snena i daleka, ma bila sam u mnogo sluèajeva sve.
I tražili bi me, ispitivali, hvalili i vjerovali mi, pozivali na razne životne scene, a ja sam ih grabila.
Baš sve trenutke. A sada sam u fazi kad sam indolentna, prema ovome što sada pišem, prema ljudima s kojim živim, prema cvijeæu, nebu, suncu, znam vi ne vidite da sam ja prazna, mislite da sam umorna?
Kako bih bila umorna, možda samo od same sebe i svoje živosti, od svoje energije, koja mi ne da mira?
Noæu sanjam, pa se budim, pa tražim sebe na zidu, ispod kreveta, u pokrivaèu, pa me guši trenutaènost, i želim iæi još dalje, ali noæ je, svi miruju spavaju, a ja se budim, ja se trošim, ja želim sve odmah sada, pa se uspavljujem, izmišljenim likovima, kojima pridodajem osobnost, pa razmišljam da ih ugradim u roman, a onda se sjetim, da ne znam pisati prozu, i da sam izgubljena pred svima vama, i pred samom sobom, i ne vidim neku tragediju od toga, ja æu se i dalje smijati s vama, mislit æete da me je prošlo ovo što nazivam depresijom, ali ja udovoljavam svima, jer želim vidjeti sretna lica, sretne ljude, sretne snove...a samu sebe, guram u mraène kutke. I školjka sam, na obali, i znam, prvi šetaè, šutnut æe me nogom u more. Bacit æu haljine, što æe školjci haljine?

Miles Davis- Blue in Green




Posljednja od tri žarulje je izgorjela. Buljim u luster. Rolete su spuštene i nema trunke danjeg svjetla.
Zaklapam oèi, ona me doziva.
Ne mogu zaspati, a ritam u glavi se preobražava i iskaèe na pozornicu sobe.
Koloristièan je i gaða u srž trenutka.
Èujem pticu. Cvrkuæe.

Uzimam u tami olovku, kako bih je grizla. Stoji tu veæ dvije godine, neiskorištena.
Gole smo i rièemo jedna na drugu, naš duet je bolan i razdire zidove, oni se lome kao sunèani portali u zjenici oka. Udaramo u same sebe, u valovima.
Ruši se crvena, žuta, zelena. Utapaju se u našim grlima vidici, koje smišljamo za samo jedan tren stvarnosti.

Bol pitka i krepka, življe smo, nose nas ruke u zagrljaj, tonemo sve dublje, i ne dosežemo kraj, padamo na mjestu.
Kiša lupa o prozorska okna, mi se pretvaramo da ne postoji ništa osim nas.
Ljudi nas traže, telefoni zvone, mi trèimo, mi bježimo, mi se grijemo umrtvljenim kretnjama, šutimo u sav glas,
uspavljujemo tišine našom skladnom uspavankom, izdajuæi tonove i note.
Soba i Daniela su prazne

Miles Davis & Gil Evans - Wait Till You See Her






Sjedimo. Po ne znam koji put, puštam video clip '' wait till you see her.''
Kaže mi, osjeæam se mrtvo. Kažem, to ti je nemoæ.
Nasmijemo se, ona zapali svoju sedmu cigaretu, ukažem joj na broj.
Tiho je, ne prièamo više.
Svaka sa svojim mislima, kažem joj mirno, pokušavaju me preplašit, prijete mi.
Razgolièi oèi i pita mirnim tonom, tko to?
Kažem, ime.
Kaže, ma ona ti je mrtva, znaš da joj se šal zapleo oko vrata.
Kažem, misliš na Isadoru Duncan?
Prasnemo u smijeh, još jedan blogodan, odlazi u povijest.

( David Miles )




Nedjelja je. Opet sam se vratila Milesu.
Iako se on i ja stalno svaðamo, on me zavede, a ja ga napuštam, on se jedini ne naljuti, jasno mu je da moram biti slobodna, od svih, najviše od same sebe, iako æe mi bar njih pedeset reæi da se i u ljubavi može biti slobodan. Da može, doživjela sam, ili doživljavam to, no o tom æu prièati nekom drugom prilikom, ionako èešæe nudim pjesme, no osobna razmišljanja, možda, jer se svi bojimo upetljati ovdje neka vlastita razmišljanja, jer ih prije važemo, ja sam nauèila ne vagati, veæ drito s istinom na vidjelo, onda me kasnije osude, no tako se osjeæam od svoje treæe godine, kad se shvatilo da æu doista biti, ne samo prividno, dosta drugaèija od drugih.
Najbolje zna taj jadan Igor, kojeg sam razvlaèila po svojim pjesmama i optuživala za mnoga stanja, ima pravo moj mentor kad kaže, iritira me veæ taj tvoj Igor, a nije moj, tom èovjeku dugujem ogromnu ispriku, zavodila sam ga uzalud, mnoge zavodim uzalud, mislim ne više, ali znala sam to èiniti, zašto? Pa dokazivanje naravno, mlade djevojke se dokazuju, mislim da sam napokon prestala s time.

Probudila me urednica, zbirka æe uskoro izaæi, osjeæam strah i znam da nisam dala sve od sebe, znam da bih trebala nuditi bolju poeziju, i tako se strahovi i ja igramo.
Nekada sam nudila više, bila sam mnogo punija, snažnija i željna borbe.
Sada bih samo spavala i sanjala.
Nije to predaja, samo sam mirnija, izmirenija s napadaèima.
Kako bih bila jasnija sama sebi, nagovorila sam samu sebe, da ne nasjedam na budale.
Pametnome lako objasniti, budalama nikad ništa neæe biti jasno.

Vjetar udara u spuštene rolete, prozor otvoren, šumovi ulaze u sobu, prolaze kosom, ulaze u uši, nosnice i usta.
Sjedim u naslonjaèu, na lusteru od tri, dvije žarulje pregorile, dodirujem si usnice i nièega nema na ovome svijetu što bih sada radije èinila.
Neki æe noæas trebati sreæu, na njihovoj sam strani.
Kiša je napokon poèela padati.

Mogla sam slobodno misliti, sate i sate provoditi kraj njega. A on bi mogao umrijeti, letjeti, mogao je biti san, a ja bih i dalje bila u mislima na dalekim planetima, u bojama krvnim, snažnim.
Ništa me nije budilo, ništa me nije rasparalo, ništa me nije vraæalo k njemu.
Satima sam mogla šutjeti, a on bi me promatrao, tresao, molio me, tražio put kojim bi krenuo duboko u moje misli i on bi me pokušao razumjeti.
A ja sam se branila, bila sam tvrðava, stijena, sve sam bila, o kako sam samo bila sve!
Ljubio me je, dodirivao, nosio, uspavljivao, a ja bih bila samo nijema, mirna, nepomièna poput kipa, poput slike, ma poput tla.
Mogao je biti kralj, bog, car, mogao je nuditi blago, nakit, haljine, a ja bih bila i dalje, ono što ja jesam.
Ja bih bila Daniela.
U tim je trenucima plakao, vrištao, zurio, borio se.
Bio je èovjek, zvijer, slijepac, vidovnjak, bio je sam prorok ovoga svijeta.
A ja tko sam pobogu bila ja?
Sve križaljke ispunjene u mojoj glavi, sve enigme, pitanja, rebuse, nove i stare zavjete,
sama sam slagala, preslagivala, šarala, kidala, potezala, da bih bila èovjek.
Nije me vidio, nije me vidio!
On me nije vidio!
Nisam mu se davala, nisam mu se nudila, nisam mu bila ništa i nitko, a bila sam mu sve.
I san i nada i inspiracija i vjeèiti sudionik života, ma èisti sukrivac za, za, za sve ono za što je on želio da ja budem kriva, da ja budem odgovorna, a ja sam, a ja sam, a ja sam odgovarala o kako sam ja samo odgovarala, na pitanja, na odgovore na sve sam odgovarala
tijelom, nepomiènim tijelom svojim, ja sam mu odgovarala…

( jap, ja sam ! )

Za Ru i Vitae ! hahaha




Kaj nije sladak? Neodoljiv? ha ha ha cure???

Daniela je...


( nadopuni asocijacijom molim!)


( èini se da bi neki mogli pomisliti da sam egoistièna s ovim postom, pa neka i misle, naime jedini razlog ovog posta je što sam na neèijem blogu proèitala mail koji se tièe uèiteljice i uèenika, ona je dala za zadatak da svi uèenici napišu na papir o svakoj osobi u razredu mišljenje...da skratim, bivši uèenici su se našli na sprovodu jednog od uèenika, i bili su iznenaðeni kad je netko proèitao onaj popis, toènije njegova supruga, on je sve godine èuvao mišljenje svojih prijatelja, potaknuta tome, ja sam odluèila ovaj post s komentarima isprintati i furati ga gdje god išla, kako bih vas virtualne frendove imala na okupu i vaše misli, koje ne moraju biti pozitivne, dapaèe i kritike prihvaæam, ali ponekad kad nam treba podrška, a nema nikoga uz nas dovoljan je samo jedan pogled, da se ohrabrimo, dobro onda ovo i je egoistiènost, no... smeta li kome? )



Tko sam ja sebi?
Svaki dan se pitam...pa pjesma kaže sve...


KEJT, VIVI, KLAUD VOLI VAS VAŠA DANIELA!
Jedva èekam naš susret, Vi ste moja prava podrška i bez vas
ne bih bila potpuna, hvala vam ljubljene moje sestre po duši!


p.s. VIVI POSLUŠAJ OVO DOLJE TO JE NAŠA PJESMA!

( njemu, on zna tko je )






Pljusak koji veæ dugo nisam osjetila, pobjegla sam od ljudi, nisam mogla èuti tuðe glasove, nitko me nije spasio od mene same, niti sam to tražila.
Stajala sam ispod lipe, bila je to ogromna, velika lipa u mom parku, tajnom, pila sam kavu, slušala kapi koje su padale kroz krošnju i klizile niz moje lice, a neke su se zaustavljale u mojoj kosi.
Na prozoru je stajao èudan lik, obris tijela koje sam nekada poznavala.
Bila je to samo mašta ili ipak stvarnost, nisam provjeravala.
A nekako vjerujem da je to bio on i da sam to bila ja.
I gledali smo se dugo tako, on mene, ja njega, i tako u krug.
A nije to bio više on, i nisam to bila više ja.
Zapravo on uopæe nije bio na prozoru.
Nije bilo ni prozora.
Sms, na displayu, cijelim tijelom mi je prostrujala ljubav.

Djevojka gola na stolu
odlazi

daleko sam od nje

gledajuæi kamen veæi od zvona
bor se mirisima
svojem èvrstom korijenju
razuzdano
smije

potkrovlje natisnuto u rijeè
treperi kroz oène kapke i nosi ga vjetar

pokuæstvo osušeno prolaznošæu
pustinju nosi na svojim leðima

stvari škripe kroz zube nehajno

mirišu mirišu mirišu

kroz otvoren prozor
ulijeæu jednokrile ptice

a ruke se moje šire
diraju ploènike reske
diraju i ostavljaju mrlje

Sjeæanja smo
na izgužvane prljave bilježnice
išaranih korica
AnaplusMarkoplusAndrejaplusIvica

sjeæanja na poljupce èedne i bijele poput jastuènice
i na mirisne kiše i visoke trave u koje smo
zapetljali sanjarije

sjeæanja na
trpnje utrobe da iznese na svijet
i da nas pokopa poput krjesova

sjeæanja izgriženih korica
što nijemo blaguju zub vremena
uguravši se u sebe same

Nemam vaginu
tu duplju iskopanu roðenjem

grudi dotièem a ne osjeæam
ušivena u samu unutrašnjost

introvertni tjelesni sluèaj

grlo je iskoèilo iz usta
kao grkljan
naglo i besramno

djeca me ne gledaju kao svijet
nemam crvene obraze

ruke udove i život
iscijedila sam kroz rukave

danas nisam žena
bestjelesna sam kao riblje truplo
u kljunu

Od 1o svibnja zapoèela je moja era proèišæavanja
dakle duhovnost je na prvom mjestu

nema alkohola
suvišne hrane
samo meditacija
voda
bavljenje aktivnostima
te obavezno širenje radosti


Danas me èitajte u obliku ( samo klik na ikonu )




...oni koji me èitaju, shvatit æe da sam ovaj tjedan u frci i da æu vas sve obiæi za vikend!

Dolaze iz daljine
uši prsti žilave kose
sjaje vièu diraju

èujem ih kako dišu
od mraka složenih
sloj na sloj

èovjek tame
ustaje da bi me savladao
---
ovom svijetu
drugo ne preostaje
---
ulaštit æu maè

Danas je Danielaland otvorio komentare samo za one koji se žele upisati u knjigu žaljenja, neka to bude prva blogerska knjiga žalosti!
U èast tom èovjeku!






Dok se obitelj i bližnji opraštaju od Ðorða Novkoviæa, Odbor za posljednji ispraæaj je zamolio da se u 12:40 emitira jedna njegova pjesma. Inicijativi se pridružuje i net.hr. Video

Kako nismo mogli pronaæi original, jedne od najpoznatijih Ðorðevih pjesama u izvedbi Miše Kovaèa, Ostala si uvijek ista, donosimo vam tribute verziju u izvedbi Toše Proeskog.






( za one koji žele znati nešto više o Ðorðeu, neka proèitaju post niže )

Vlastite se povijesti ne smijemo stidjeti, veæ na pogreškama uèiti i biti ponosni na svoju ostavštinu.
Ovaj snažan i pomalo ekscentrièan èovjek, iza nas je ostavio bogatu kulturološku vrijednost, ostavio je razdoblje bogato glazbom, i jedino što je sigurno, da se još dugo, dugo na našoj glazbenoj sceni neæe pojaviti takav profesionalac i talentirana liènost!
On se doista može nazvati ocem naše glazbene povijesti, dvadesetog i dvadeset prvog stoljeæa.
Mnogi narodi cijene svoje izvoðaèe, kantautore i glazbenike, žalosno je što se mi današnji naraštaji premalo osvræemo i uèimo od njih, kao da se sramimo svoje vlastite prošlosti.
Ali od njih bismo trebali uèiti i razvijati svoje talente, ponuditi drugaèiju buduænost.
Glazba mijenja svijet, èini ga radosnim, sjetnim, iskrenijim pa makar samo i u jednom trenu.
Ponosna sam što mogu makar ovim postom, još jednom samoj sebi dokazati, da poštujem ono što je sagraðeno i time iskazati poštovanje. Mnogo je lakše promatrati, a mnogo teže dijelovati.
Dorðe gdje god da jesi, neka te glazba uvijek prati, glazba tvoja velika ljubav!



ZANIMLJIVOSTI:

da nije glazbenik bio bi profesionalni sportaš
ima sjajnu memoriju, zna 500 telefonskih brojeva napamet

bio je osmi na svijetu u stolnom tenisu

može napraviti 100 trbušnjaka u seriji

Svaki dan vježba 40 minuta: 20 min. na orbitrecku, 15 min. vesla, 5 min. lupa u vreæu i napravi 100 trbušnjaka

spava u spavaæici, mrzi pidžame : „Trenutaèno spavam u ženskoj haljini za plažu s nacrtanim sidrom na prsima. Uzeo sam najveæi broj i u njoj se osjeæam najugodnije“

kako je poèeo brijati glavu: posijedio je i poèeo bojiti kosu u frizerskim salonima, tamo su mu se smijali pa se preselio u kupaonicu i sam poèeo s bojenjem. Onda si je spalio kosu, poludio, uzeo brijaè, obrijao glavu i nikada nije zažalio.


KAKO OPISUJE SAMOG SEBE:

Ja sam „picajzlast“ i strog, prava Djevica u svemu. Kod mene sve uvijek mora biti savršeno složeno i èisto, èak su i vješalice u ormaru posložene po bojama. Grozim se prljavih cipela i uvijek sa sobom u torbi nosim pastu za poliranje te žlicu za obuvanje cipela.

Vrlo sam pedantan. Alergièan sam na to da mi vire dlake iz ušiju i nosa, a ne volim ni neuredne obrve. Zato jednom tjedno obavezno sve podšišam škaricama, a onda pincetom išèupam pokoju nestašnu dlaku. Svako jutro brijem glavu,a nakon toga stavim after shave i Nivea kremu preko lica i glave.

Ja sam èovjek zaljubljen u svoju ženu, glazbu i sport

Najtiražniji i najuspješniji skladatelj bivše države

Najveæi hit maker na našoj estradi

Tata hrvatske zabavne glazbe - navodno sam sebe voli tako zvati



Ðorðe Novkoviæ roðen je 2. rujna 1943. godine u Sarajevu. Glazbom se poèeo baviti veæ u šestoj godini života, a na sarajevskoj Muzièkoj akademiji diplomirao je dirigiranje. U vrijeme rang bavljenja glazbom nastupao je u pop-rock grupama Indeksi i Pro-Arte, no doba njegove afirmacije poèinje 1968. godine kad se seli u Zagreb i pjesmom "Stari Pjer" postiže veliki uspjeh.

Ta je pjesma do danas ostala njegov najveæi inozemni uspjeh, jer je objavljena u mnogo verzija od kojih je najpoznatija ona grèke pjevaèice Nane Mouskouri, a zapažena je i instrumentalna obrada orkestra Paula Mauriata. Veæi odjek u Europi imala je obrada njegove pjesme "Zora je" u izvedbi nizozemskog pjevaèa Pieta Vermana.

Tokom svoje bogate karijere Ðorðe Novkoviæ skladao je više od 2500 pjesama za sva veæa glazbena imena na našim prostorima, a procjenjuje se da je prodao oko nevjerojatnih 20 milijuna ploèa. Izmeðu ostalih, pisao je za Zdravka Èoliæa, Severinu, Gabi Novak, Terezu Kesoviju, Mišu Kovaèa, Danijelu Martinoviæ, Jelenu Rozgu, Srebrna krila, Duška Lokina i mnoge druge.

Od 1969. godine èlan je HDS-a te je prvi potpisnik koji je preko ZAMP-a otkazao tadašnjem SOKOJ-u i priklonio se tada utemeljenom Hrvatskom društvu skladatelja. Donedavno je bio suvlasnik i direktor programa najveæe domaæe diskografske kuæe, Croatia Recordsa, a usko je suraðivao i s Tonikom, labelom Tonèija Huljiæa.

Pobjednik je prvog hrvatskog izbora za Pjesmu Eurovizije sa skladbom "Don't Ever Cry" (Put, 1993.), a tokom karijere pobijedio je i na svim bitnim glazbenim festivalima na podruèju bivše Jugoslavije. Godine 1985. dobio je najveæe diskografsko priznanje "Zlatna ptica Jugotona" za milijun prodanih nosaèa zvuka, a 2000. godine dobio je i Zlatnu pticu Croatia Recordsa. Godine 1996. uruèen mu je Porin za životno djelo.

Samo prije nekoliko dana Novkoviæ je obilježio 40 godina uspješne karijere, a za tu je priliku planirao snimiti i DVD. Na njegovoj proslavi okupile su se najveæe glazbene zvijezde naših prostora i tako pokazale da je rijeè o autoru koji je nesumnjivo obilježio hrvatsku zabavnu glazbu 20. i 21. stoljeæa. Sudjelovanjem u svojevremeno vrlo popularnom Story Supernova showu pokazao je da je otvoren za suradnju s mladim izvoðaèima, za koje se zalagao do kraja karijere i života.


POSLJEDNJI ispraæaj Ðorða Novkoviæa, koji je preminuo u noæi sa 5. na 6. svibnja u svom domu u Zagrebu, održat æe se u srijedu 9.svibnja 12.30 na zagrebaèkom krematoriju, propæio je Odbor za posljednji ispraæaj koji su osnovala hrvatske glazbenièke udruge.

Obitelj jednog od najpoznatijih hrvatskih skladatelja zamolila je sve one koji su u njegov spomen željeli priložiti vijenac i cvijeæe, da umjesto toga novac doniraju u Zakladu "Ana Rukavina", na žiro raèun 2340009-1110047114 kod Privredne banke Zagreb.

Umjesto komemoracije, Odbor je odluèio organizirati veliki koncert u spomen Ðorðu Novkoviæu u jesen ove godine.

( pitam se hoæe li se dogoditi bilo što od onog o èemu smo prièali kada sam djelovala još sasvim normalno, ne bih mogla dopustiti da se to dogodi, jasnije mi je. Mijenjam se u svakom novom trenu, za rukav držim ovo što je sada tu u ovom trenu, i ti to isto tako hvataš i znam da smo življi no ikada, bez razmišljanjima o juèer, tamo i nema nièega jednostavnog, uostalom tako smo èinili...jedino što je baš isto u svim životnim stanjima je oprati se, dobro izribati kožu, spolovila oèistiti od znoja, urina i sjemena...neke se radnje uvijek odvijaju od roðenja do smrti, pa ne brini onda ,to æe nas umiriti i kada æe jedno od nas umrijeti )





( p.s. fakat sam u nekoj frci pa ne stignem komentirat, èim to sredim, javim se! )

Dok sam bila dijete moglo se vjerovati da æu biti pametna
da æu graditi kuæe, lijeèiti ljude, moglo se vjerovati u moj savršen ten
savršenu kosu, prikladan rjeènik, tijelo izvanredne žene

Kad sam porasla još se moglo vjerovati
oni su vjerovali, nudili, željeli, a ja sam otvarala usta kako bih govorila tuðim jezikom

No ispod kostiju, ispod ljušture, ispod oka, u što vjerovati tamo?
Nisam ništa osim negacija tih vjerovanja

Ne pišem dobro, nisam pjesnik, pisac, niti lijeènik
nemam savršen oblik srca, kockasto je od kalupa nalik kuæi

Oni isti vjernici danas se spotièu o moju ravnodušnost
nauèili su me da postanem automat iz kojeg se èuje programiran glas

Polu robot polu žena, nigdje ne pripadam
poæi æu u wonderland da promatram osmijehe
to je posljednji ostatak moje ljudskosti

Dok pucneš prstima
sve je iluzija
sve je trik
i ušæe ljubavi
i moje lice
i rijeè je trik

dok te gledam
pa te skidam
dok te želim
pa te mrzim
dok te hoæu
pa te neæu
sve je trik
trik

trik

trik



Because the night Jane Wayne

Svjetluca
mirisno posuðe
zaboravljeno pod stoljetnim prahom
ispuhano godinama ispuhano dahom nježnih usana
žareæi se nanesenim slikama

umjesto na platnu
vijore se slike
na žlicama
vilicama
noževima

plešu kroz sjaj i pozlatu dvorca
i kotrljaju se
ritmièno
prema

jeziku
jednjaku
pod rebra
u nutrinu

u pamæenje hrastove
vitrine

Ovih dana
srce je kupilo lubanju
Èvršæi je oklop



…odlazak na put, donio mi je slobodu od koje sam naèinila košulju,
nauèila sam prekrojavati svoju sudbinu, moralo se dogoditi, umrljaju se neka mjesta, tkanine ljubavi se naènu, neke se pokidaju brže, bolje, a neke se tkanine ne slažu s mojom. Sustiglo me na putu putovanje neèijeg srca, koje je uronilo u tamu, no ja sam sada gledala suncu u oèi. Neke se niti moraju ušiti u èvršæe materijale.




L'amour est mort-Brel ( doslovce je tako )