Komentari

danielaland.blog.hr

Dodaj komentar (51)

Marketing

  • Viola (sul palco)

    concerto de aranjes je jedna od najboljih stvari ikad napisanih, a jos u ovoj izvedbi.....
    sto se posta tice: svi imamo svoje faze, doci ce i neko sretnije doba...
    a sto se dona tice, jako mi je drago da je bolje i da hoda i da nije jako ozbiljno, i ja sam imala takvu traumu sa autom za uskrs, nismo znali da li cemo pesicu morati uspavati da se ne muci, ali izvukla se pravim cudom i sada je sretna i vesela
    lijepo pozdravljam

    avatar

    30.05.2007. (16:37)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Poruka u crnom odijelu. Čekaju me. Moram poći.
    I ja čekam. Da presahne jedan malen slani trag.
    Nisam znao da će biti suza. Ni čitati.
    Riječi su poput tamnozelenih lopoča
    puštale u mene svoj dlanoviti sjaj.
    Slutio sam. Nekako, bez osvrtanja, samo
    kretnjom rukava, dalo se odagnati
    prethodnice slutnji. Čudne, tajanstvene,
    stajahu one na uglovima gradova,
    dok sam ugađao korak s tišinama,
    misleći da jedini ondje ja ne pripadam.
    Blijed sam i ozbiljan sada. Reći će netko,
    ta to su samo fragmenti dnevničkih zapisa.
    Bit će dobro Ona. Volio bih vjerovati u to.
    Naslonih se blago na glazbu s radija...
    "My Words..." violinska dionica...
    Čekam trenutak da se na mome licu
    suza dočepa kamena, pa ću krenuti.
    O, kako mi se samo ne da odlaziti sada
    pod neka tuđa blještavila. Želim biti
    ono nestajanje kakvo čini suza.
    Želim biti tajni prolaz od svjetala do sjena,
    pa otići u krilo šutnjama, uminuti
    na koljenima sjećanja i dugo, dugo,
    padati onamo kamo se otpravlja dan.
    Suza se stvrdnula u nevidljiv trag.
    Podižem se polako i pišem u odlasku,
    pišem, a riječ je u grlu zastala.
    Ja polazim znajući da niste dobro sada.
    Tišina. Zvuk vrata. Jednih, drugih.
    Sjena automobila. Znana ležišta tijela.
    Pitanja. Uvijek ista pitanja.
    Koliko ću danas sresti teških kamiona?

    avatar

    30.05.2007. (16:54)    -   -   -   -  

  • NF

    a meni se više baš ne da ići dalje...

    avatar

    30.05.2007. (18:26)    -   -   -   -  

  • Brunhilda

    draga moja, ove riječi su tako predivno sročene, ali me žalosti što se osjećaš prazno, žalosno...
    želiš osmjehe na tuđim licima, ali svi imamo maske...haljine individualnih dezena...
    zagrljaj ti šaljem...

    avatar

    30.05.2007. (19:32)    -   -   -   -  

  • Frulićka

    A kaj je uopće bilo Donu??!! Pa ti meni niš ne veliš.......Vidim ja da mram opet k Rusalki na klupicu...tam sve saznam...hihihiihihihih.
    Važno da je tvoj šnjofić dobro...woof!

    avatar

    30.05.2007. (19:38)    -   -   -   -  

  • Melancholy

    Pravi šetač, ne nužno prvi
    Podići će školjku znajući

    "U ovoj se skriva biser
    Ova će mi svirati i govoriti
    o tajnama morskih dubina"

    Meni se osobno ovakav scenarij puno više sviđa i želim Ti baš nešto tako...

    avatar

    30.05.2007. (21:04)    -   -   -   -  

  • Melancholy

    eh, svi smo mi ponekad zbunjeni
    nekad češće nekad rjeđe, a riječi podrške...
    ... to su samo riječi... zapravo je najpotrebniji nečiji zagrljaj, recimo...
    no ako si sam onda... nema drugo no pregrist...
    a ja Tebi želim jednoga šetača :-)
    P.S.
    Dragan Stojnić je prekrasno prepjevao Concierto...

    avatar

    30.05.2007. (21:33)    -   -   -   -  

  • Melancholy

    Ne, vjerujem da je dobra
    evo čitam tekst
    da nemaš negdje mp3-cu

    avatar

    30.05.2007. (21:50)    -   -   -   -  

  • Melancholy

    Ne mogu vjerovati
    "Kad je rock bio mlad" šest (6) CD-a
    Ima i Boba Stefanović, ima i Zlatni dečaci,
    al nema "Kažu mi da još si uvijek sama"

    avatar

    30.05.2007. (21:56)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    Ne treba joj.Definitivno,jer ljepota (biser) je unutar školjke.
    A nisam ja bio.Ja imam biserno sivi auto...pusa draga Danielo...

    avatar

    30.05.2007. (21:57)    -   -   -   -  

  • slaven178

    ali i zbunjoza zna biti kreativna...a ja se ponekad zbunim pa se pitam...who are you

    avatar

    30.05.2007. (22:13)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Drago mi je zbog Dona...
    a tuga...donese je katkad topli južni vjetar,no znaš...
    tko se jednom nauči boriti i to samim sobom, taj to nikad ne zaboravlja!
    A ti si takva!I iz ovog ćeš izaći jača ....
    Želim ti buru...
    evo sad je tu, kod nas , poslat ću ti njen oštar dah što tjera melankoliju i tugu!

    avatar

    30.05.2007. (22:57)    -   -   -   -  

  • Frenki

    e pa evo ti onda još jedan:
    "Najmekša tvar na svijetu
    moćnija je od najtvrđe.
    Jedino netvarno može ući u neprobojno.
    Zato su mi poznate prednosti ne-djelovanja.

    Ništa nije tako zrelo kao poduka tišine,
    ništa tako korisno kao plodovi
    koje smo ostvarili ne-djelovanjem."

    Tao te ching - Lao Tzu

    avatar

    30.05.2007. (23:02)    -   -   -   -  

  • Otkucaj vjetra

    pisati neke citate ili poduke necu...samo cu reci ono sto osjecam...LJUTIS ME...ti (s jos par osoba koje me caste svojom ljepotom na netu)spadas u one svijetle tockice na nebu u noci koje svojim sjajem lijepo ispune srce...tvoja osobnost...tvoja ljepota...tvoja energija...Ti!...drustvo je oslo negdje i ljudi s njim...to negdje i nije bas lijepo bar meni...ne trebas nista ciniti pod "obvezom"... a mozes sve sto zamislis...laka ti noc...slobodna...otvorena...kakvu zelis

    avatar

    30.05.2007. (23:28)    -   -   -   -  

  • zriliputanac

    oh, dođi. ja sam ti na dnu dolje desno kod kamena s rakovima. tamo gledam život i uživam u njemu ne živeći ga sama. jebote, tko je još rekao da nije jednako zabavno samo biti promatrač? a s tobom bi bilo još veselije, he he. smijale bi se morske travkice.
    i ja sam indolentna. ali sam shvatila da je preusiljeno udovoljavanje tuđim očekivanjima, odnosno usrećivanje drugih a sebe konkretno ne osim kroz druge, dobro u jednoj fazi. ali ona ne traje dugo, jer te poždere, pa ili se povučeš ili se prevučeš nečega. onda se trudim da ne lažem i ne omalovažavam druge, ustvari, uvaljujući im ono što ih usrećuje bez ikakve iskrenemi sreće. pa jednostavno obavijestim bojom glasa da sam tako i tako, ali nema frke, smijat ćemo se tim više. tako da je to kompromis koji me ustvari i drži dok sam pod vodom, da ne potonem nego da isplivam, prije ili kasnije. ali nekad je bolje otići do dna, postati malo petrovo uho, useliti jednog pužića u sebe i biti sretan bez ikakve grmljavine iznad tebe. a ko hoće da te vidi, neka se spusti. jebeš više i to moje vječito penjanje do tuđih pijedestala kojima su se sami odredili, a vala i jesu definirali si domete, makar u mom poimanju svijeta. ali su vrijedni isto tako kao i drugi, po nečemu. no nikad se ne spuštaju, uvijek ti njima moraš gore. ma fuck. ko da to radim zbog sebe, neću više. idemo mi dolje, ha?

    avatar

    30.05.2007. (23:40)    -   -   -   -  

  • Tigar33

    Draga Daniela želim ti laku i lijepu noć! Pusa! :)

    avatar

    31.05.2007. (00:11)    -   -   -   -  

  • zriliputanac

    oh, zaboravih ono o indolenciji prema ljudima kojima ovo pišeš. ali samo tako i možeš dati im sebe, pišući za sebe drugima za koje ti je u tom trnutku svejedno što će kako će i hoće li uopće shvatiti te ili ne, recimo, ako je to inače predmet tvoje povremene brige o očima kroz koje te gledaju. brige ne u brižljivom smislu nego u smislu zanimanja, ali brige te.
    PS. ti si mi tako slatka kad se predomisliš i preuzmeš od mog komentara, to mi je ne samo kompliment nego i simpatično. rijetko kad vidim to po blogovima koje ionako rijetko kad vidim. gledam ih stalno, ali staari moj, što ja vidim, to nije za priču. ajoj lijepo mi je tu kod tebe, sad znam da tebi pišem tvoj komentar a ne pustinjskoj olujici, koja me zanijela i zavrtila me o boxovima. a nije me teško zavrtiti kad se dam noći i piskaranju gluposti bez ikakvog razmišljanja, koje sad ne može ni stati evo već je druga noć zaredom. jebote!
    koliko se toga nakupilo u par dana nepisanja. par godina, stvarno. sad sam na godišnjem odmoru od tih godina u danima mjerenih. joj, zamisli sretne vijesti, misla da nemam više nijedan dan godišnjeg, ali išla pitati u tajništvo danas čistoda vidim jel mi ipak jedan ostao. kad ono, osam radnih još do kraja 6. moram iskoristiti ili ih pokloniti redakciji.
    ovo drugo ću sigurno napraviti. negdje s mora.
    ali sad si samo smišljam kako da od tih osam uz onaj neki vikend 22. i 25. napravim bezobraznih... 16! i jesam, ha. ipak sam se trebala posvetiti svom mešetarskom duhiću nekad eto tako primjetnom, a ne svom duhovnom duhiću koje me samo spušta jebemti što me više diže. to je užas, jelda?
    dođe tida se ubiješ, dobro, tebi pogotovo nekad da. ali meni dođe a nikom ne kažem, to je još možda opasnije, kad luda šuti, nego kad se glupira. zato imam par ljudi koji me nadaljinu skuže i odnekud se jave, iz svoje orbite ubace malo hrane i smisla u moju dok se sama opet ne počne vrtiti. jebeš samoubojstvo, to je nasilje nad životom koji ti je dan. kao i nasilje nad istinom, makar se radilo o plemenitoj cause, umjetni dodir kemije na porođaj istine, eto ti moje sadašnje posrane perspektive koja ne vidim da će takoskoro zavšiti, umjetno siluje tu istinu. i ona boli ne kao istina, koja je svaka bila makar i najgora moguća triput lakša za progutati i prihvatiti nego ova jedna, i to istina koju sam ja sama tražila, umjetnim putem dobivena.
    jebemti ta umjetna dimenzija može kao kemijsko oružje zaraziti sve, a ne mora ništa, to sad ovisi o onome tko je prihvaća. hoće li joj dati tu snagu ili ne. hoće li napuhati stvar još dodatnim tako lako prisjetljivim u trenucima povrijeđenosti ega bivšim pizdarijama, daleko prošlim,ili će gledati jednu po jednu stvar, i tako vidiš ti o čemu ja tu brijem.
    ali dobro je, bar sam naučila nešto pa sam priznala istinu o umjetno kemijom potaknutoj istini koju sam si kasnije predbacila jer je sama sebi skočila u usta. ali bolje ipak tako nego da je ostalo još prikriveno odnosno slagano to o umjetnom porodu. onda bi sve jednom tako eksplodiralo da više ne bi bilo ni razmišljanja nego bježi bre de stigneš.
    a ja ću eto na dno mora. s tobom tamo mora da bi bilo zanimljivo. pa pun mi je k. ovog zraka. trebam da me nešto guši malo prirodnije od ovog što me guši ovdje iznad površine mora. nu deder, kaj ću ja sad s tih 16 dana? uživat si u njima ovako napisanima, eto ti. ne jer mi se ne radi ili jako odlazi na godišnji odmor, ne jer imam neke planve pa eto napokon prilike da ih ostvarim, ma neee... samo da vidim kaxe od nule dođe do 16 u par trenutaka!
    ja volim gledati u pozitivno. to mi je najveća mana. jer drugi gledaju i to kao moje negativno. ali jebeš druge, indolentna sam prema većini koji meokružuju u smislu što će misliti da nisam normalna. pa nisam. ja se zato uvijek smijuljim, čemugod. samoj sebi najviše. a oni se ne uspiju razvedriti niti nemam pojma kojim supstancama i seksološkim seksističkim seksanjima u svakakvim varijantama. meni tri donijelo najveću bol na svijetu, i to po drugi put ustvari ako gledam na veličinu svijea tog prvog i drugog puta udaljenog 10.ak godina. tri pa kaos, di ćeš još kombinacije, to je stvarno da ti popuni rupu u duši na jedan tren, to je jednako fiksanju, joj joj, daj ti meni jednu svoju pjesmicu napiši radije, ha?
    oh, to bi bilo tako lijepo, da napišeš ili je već napisanu izdvojiš kao dar nekome. jel poklanjaš svoje pjesme? to zvuči kao ego trip nekome ali ne i tebi, pa te pitam, jel pokloniš pjesmu nekom kom ti je srce posveti? na odmah dok je pišeš, može i kasnije, nije bitno je li napisan a za tu osobu ili si joj je naknadno dala. ha?
    ja dapišem pjesme, bih. sve bih poklonila ča. zamisli koliko ljudi nikad nije dobilo nijednu pjesmu, svoju! koja je to radost, posebno nešto, kad je tebi namijenjena od njenog stvoritelja. huh, huh. odoh sad ča. opet sam malo zabrijala, neka da, bolje tu nego vani, šta ne? pusek :))), danielice.

    avatar

    31.05.2007. (00:27)    -   -   -   -  

  • WILD CAT

    i krao bi njegove poljupce pod ovom mjesečinom koja obasjava stan. stan s velikim prozorima, kao i moje oči prema svijetu. želim ga. svijet, njega, osmjeh...a on ne razumije znakove, ni ne sluti da me zanima kao potopljena Atlantida, ne zna da razmišljam o njemu toliko da mi ne ide iz glave. ponašam se kao da mi je opet 16, čekam svog princa na vratima svojeg stana, a svaki put kada ih otvorim vidim da je samo vjetar zakucao...
    ela, nema smisla spavati...kada ionako sanjamo :)

    avatar

    31.05.2007. (00:55)    -   -   -   -  

  • Angie

    Jednom na Intenzivnoj psihijatriji prišla je bolesnici glavna sestra čuvši je kako se pacjentica srami gde se zapravo našla jer je sebe doživljavala čvrstom i stabilnom osobom.Pa joj reče:"Ovdje zdravlje pokušavaju naći ljudi velika srca, ljudi koji vole, ljudi koji osjećaju a upravo takvi nemaju se čega sramiti. Oni bezosjećajni i bez krupula ovdje se nikada neće naći."
    Vjeruj mi nije depra, to je samo tvoje veliko srce, senzibilnost i način na koji doživljavaš sebe , svijet i ljude oko sebe.
    Volim tvoju prozu, tako mi lakše. Drž se lafice neka te ne buni raspupano proljeće otvori i ti svoje latice i dopusti rosi da te okupa. Serbus

    avatar

    31.05.2007. (01:59)    -   -   -   -  

  • necutako

    i sama sam tu negdje.... na dnu...

    avatar

    31.05.2007. (02:35)    -   -   -   -  

  • jelenaart

    Bas mi je drago da si tako reagovala. Eto nesto korisno od nje :)))
    Veliki pozdrav i hvala.

    avatar

    31.05.2007. (04:04)    -   -   -   -  

  • -riječi tišine

    Ugovoljavati drugima znači zaboraviti na Sebe... Ne vrijeđaj se, nisi prazna školjka, već netko tko zaslužuje da bude voljen...

    avatar

    31.05.2007. (05:11)    -   -   -   -  

  • misko

    Dobro je tražiti samu sebe (samog sebe). Većina nikad ni ne pomisli na to...

    P.S. Nadam se da je kriza sa Donom sad već samo sjećanje...:):):)

    avatar

    31.05.2007. (06:35)    -   -   -   -  

  • zriliputanac

    ej, danielaaaa?
    buđenjeeeeeeee! dođi brzo, sad će ljudi, prvi turisti, daj da te malo vole pogledima, dive ti se prekrasnoj, samo tako kako je školjkici, pa daj da se malo veselimo pažnjiiii, ajde, ajde. budi se.
    nisi rekla koja ćeš biti školjkica. hoćeš i ti biti petrovo uho?
    da Bog ima svog prvog papu i na dnu, je pa da, i na to treba misliti. inače bi dno bilo muljavo i gadno, ovako je divno, ajdeee, padaj mi, brzo.

    avatar

    31.05.2007. (07:41)    -   -   -   -  

  • avangarda

    danas bacam u smeće sve piđame i spavam gola :)

    avatar

    31.05.2007. (08:04)    -   -   -   -  

učitavam...