Posljednja od tri žarulje je izgorjela. Buljim u luster. Rolete su spuštene i nema trunke danjeg svjetla.
Zaklapam oči, ona me doziva.
Ne mogu zaspati, a ritam u glavi se preobražava i iskače na pozornicu sobe.
Kolorističan je i gađa u srž trenutka.
Čujem pticu. Cvrkuće.
Uzimam u tami olovku, kako bih je grizla. Stoji tu već dvije godine, neiskorištena.
Gole smo i ričemo jedna na drugu, naš duet je bolan i razdire zidove, oni se lome kao sunčani portali u zjenici oka. Udaramo u same sebe, u valovima.
Ruši se crvena, žuta, zelena. Utapaju se u našim grlima vidici, koje smišljamo za samo jedan tren stvarnosti.
Bol pitka i krepka, življe smo, nose nas ruke u zagrljaj, tonemo sve dublje, i ne dosežemo kraj, padamo na mjestu.
Kiša lupa o prozorska okna, mi se pretvaramo da ne postoji ništa osim nas.
Ljudi nas traže, telefoni zvone, mi trčimo, mi bježimo, mi se grijemo umrtvljenim kretnjama, šutimo u sav glas,
uspavljujemo tišine našom skladnom uspavankom, izdajući tonove i note.
Soba i Daniela su prazne
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...