|
Ako sam tvoje nebo, znat ćeš me
tražiti u svakom danu, i biti ću ti najsnažnije iscrtan
oblak!

Žena sam od rasparanih ideala
snivam svoje borbe
zašivam svoje rane i svoja jedra
gole su mi ruke
ispucane nanosima soli
krvare i šute
lice izborano ljepotom koja žuri
na neko novo lice
žena od mirisnih pjesama
nosim vlastito sunce u dupljama umjesto očiju
i ni jedno me biće ne zna izbrisati
ni jedno bolno remenje ne kroti
ni jedan zid me ne zatvara
žena sam s osmijehom od
kovanog željeza
sreća je kleknula pred
hodajućim grobom
maternici smrti
milujem ogrebotine
|