Danielaland : Svevremenski let

( njemu, on zna tko je )






Pljusak koji veæ dugo nisam osjetila, pobjegla sam od ljudi, nisam mogla èuti tuðe glasove, nitko me nije spasio od mene same, niti sam to tražila.
Stajala sam ispod lipe, bila je to ogromna, velika lipa u mom parku, tajnom, pila sam kavu, slušala kapi koje su padale kroz krošnju i klizile niz moje lice, a neke su se zaustavljale u mojoj kosi.
Na prozoru je stajao èudan lik, obris tijela koje sam nekada poznavala.
Bila je to samo mašta ili ipak stvarnost, nisam provjeravala.
A nekako vjerujem da je to bio on i da sam to bila ja.
I gledali smo se dugo tako, on mene, ja njega, i tako u krug.
A nije to bio više on, i nisam to bila više ja.
Zapravo on uopæe nije bio na prozoru.
Nije bilo ni prozora.
Sms, na displayu, cijelim tijelom mi je prostrujala ljubav.