|
Dajmo krvi
Dajmo svoje mokrine
Dajmo život
ubijmo bluese
Dajmo elana
ovom vremenu od jada
Ne moramo mi padati u ponore
Mi se možemo uspinjati
na imaginarna brda
nedostižne oblake
na stepeništa spoznaja
Odbacimo tuge kao loše vijesti iz crnih kronika
Ne čitajmo prvoklasne jadikovke iz suvremenih romana
Odvažimo se Gospodo
Isprepeletimo svoja tijela
Odbacimo maske od rođenja nalijepljene na
valovite lubanje
i zagazimo nogama u mulj
Postanimo lovci na izgubljene iluzije
i otkinimo zubima
prokletu stvar što se svija uz nas
što se naziva razumom
Mi zatočenici materijala
okujmo gladijatore što trgaju
žile kucavice slobodnom ratovanju mirnom
Pokrenite lijene guzice i neka udovi luduju
Nema onog što mrda čarobnim štapićem
da bi nama bilo bolje
to
samo noćni jebivjetri iskaču na tajne staze
dočekujuči djevojke nespremne i plahe
da s nogu uskliznu u nutrine
hladne i kisele poput krastavaca iz tegli
I ti što gledaš u moja rebra
pogledaj bolje tu ranu nevidljivu
i krv što šiklja iz mojih očiju
ja se trgam
ja se slamam
ja idem tamo...
|