Komentari

danielaland.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • Vladimir Ordanić

    O, predivne li slučajnosti zavraćanja,
    kad ni sam ne znam što zaboravih,
    ni što mi se prebire u džepovima vjetra
    što s mojom kosom ključanice daljina provjerava!

    O, ljupke li tišine u grudima
    kad me pjesma projahala kao Naga Svećenica
    u ravnicama travinih kistova
    što upornošću svetice zeleno nebo sanja.

    O, nemirne li pučine nalik dlanovima i morima
    dok ne znam da li se na molitvu sklapam
    ili se na plovidbe veličanstvene moja duša otpravlja.

    O, kako Vas volim dok glazbalom vlastite krvi
    učite krošnje da jesen nije sjekira
    a listovi zlatni nepotpisanih pitanja
    da samo su unce nestajanja
    na svemirskoj vagi mijena.

    avatar

    25.11.2006. (13:59)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Gledao sam u tvoje oči,čitao i poput tebe,nasmijao se.Bože,koje ti oružje posjeduješ!
    Toliko mlada,a ratuješ vještinom iskusnog ratnika.Hoće li moj osmjeh biti dovoljan kao pozdrav?

    avatar

    25.11.2006. (14:02)    -   -   -   -  

  • Otkucaj vjetra

    ...zelim ti takav vikend u ritmu stvaranja...bez trunke tuge sa pregrst osmijeha

    avatar

    25.11.2006. (14:12)    -   -   -   -  

  • Milica Šamšalović

    Zbilja jesmo zatočenici materijala, kao što kažeš... Dok god nas iz mraka vodi razum, svjetlo će biti samo privid negdje u daljini... Srce neka postane naše oružje, a ne logika...
    Draga, želim ti lijepu subotu... Malo sam tužna danas... Valjda takav dan...
    Pusaaa...

    avatar

    25.11.2006. (14:40)    -   -   -   -  

  • slavonchica

    žestoko i poticajno... da, treba se probuditi...
    pusu ti ostavljam i lijep ti vikend želim...

    avatar

    25.11.2006. (14:45)    -   -   -   -  

  • sewen2

    Pozdrav zaljubljenici zemlje cudesa - sad ja imam poruku za tebe.
    www.youtube.com i u pretrazivac upisi Branko Burazin. Pjesma se zove "Radi nje"....
    Vjerujem da je zasluzila ugledati svjetlo dana...a ja idem dalje u stvaranje nekih novih avantura - naravno glazbenih...
    Ovo je kao apel za pomoc...

    avatar

    25.11.2006. (15:34)    -   -   -   -  

  • Guedes

    svjetlo je u tami...
    sloboda, sloboda!!!

    avatar

    25.11.2006. (16:34)    -   -   -   -  

  • Milica Šamšalović

    Ipak sam pisala danas...

    avatar

    25.11.2006. (16:45)    -   -   -   -  

  • LOTOS

    nekao posebno napisano
    bas mi se svidja i ja se lomim
    pusa

    avatar

    25.11.2006. (17:24)    -   -   -   -  

  • Njofra

    ovo me podsjeća na neku priću..... slikovnicu

    avatar

    25.11.2006. (17:32)    -   -   -   -  

  • misko

    i počnimo konačno živjeti naše, svoje živote, a ne imitirati druge, govoriti svoje misli, a ne citirati poludjele političare, okrenuti se ka budućnosti i predavati se strasno, bez zadrške, vhjerujuzći čovjeku, a ne sumnjajući u njega....
    Eto, nisam odolio: mogla bi i pjesma od ovog ispasti...
    Pozdrav iz kišovite Rijeke!

    avatar

    25.11.2006. (18:24)    -   -   -   -  

  • Teate

    ej draga da te kissnem,,,,idem van za 1,20min a nisam se nasminkala jos :-(
    kako si mi ti??
    ja sam ovih dana zbunjena,al doci ce sve na mjesto...jednom...
    ljubim te i lolim

    avatar

    25.11.2006. (19:05)    -   -   -   -  

  • focus

    Evo pozdrav poslije nekoliko dana...vratio sam se

    avatar

    25.11.2006. (19:17)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    prvo moramo dati ljubav jer tu sve počinje ...

    avatar

    25.11.2006. (19:32)    -   -   -   -  

  • LokalPatriot

    obično krenem s vinom...i bude bolje... ;-)) :*

    avatar

    25.11.2006. (19:41)    -   -   -   -  

  • smuki

    trebamo biti svjoi, vjerovati sebi, i živjeti z asvoje trenutke, ne za tuđe, već z asvoje koje ćemo djeliti s nekim. ovo si krasno napisala. koliko su ljudi površni, prevrtljivi. možda se nikad ne promijenimo. nadam se da češ naći ljepotu u nekome, nađemo svašta, kad kopamo duboko.
    želim ti lijepu večer. idi van, zabavi se :)) pusa

    avatar

    25.11.2006. (19:48)    -   -   -   -  

  • pegica

    Danielica draga..hvala na obisku.....ljepo nedelju......poljubček

    avatar

    25.11.2006. (20:00)    -   -   -   -  

  • filozofije jednog leptira

    hehe bas si me nasmijala, ostavljam ti veliki osmijeh

    avatar

    25.11.2006. (23:18)    -   -   -   -  

  • desert_rose

    ...potpisujem svaku riječ...točno to je ono što se događa u svijetu...točno to...a ti si te misli na tebi svojstven, jedinstven i neponovljivo predivan način po tko zna koji put iznijela na monitor...savršeno...
    ...ljubim jako, mila... :**

    avatar

    25.11.2006. (23:30)    -   -   -   -  

  • teuta

    Danielice...da ti se javim od mog dragog...Bili smo ti kod Miškeca i baš nam je bilo prekrasno. Uživam na sve moguće načine s dragim. Budem te čitala i komentirala post kad stignem, ako me pusti dragi. Uživaj. Pozdrav...cmokkkk.

    avatar

    25.11.2006. (23:36)    -   -   -   -  

  • Antuntun

    Svaka pjesma, svijet za sebe,
    svaka slika, pjesma za sebe.
    Jedinstvena si.

    avatar

    26.11.2006. (00:08)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Sedam minuta do ponoći. Vrijeme kad vjetar silazi k vodama po bistre struje i krugove. Mirisna Jesen ispire kosu pod sjenom tihe breze. Priviđa joj se Njena Daleka Ljubav.
    Pričinja joj se da usne pitku bliskost osjete. Prisnilo joj se da ruke nježne pamučne, kroz njenu kosu greben od maznih prstiju provlače. Pridaju joj se na oči divne slikovnice. Sanovnice.
    «Ne može biti, Jesenko!», šapuću joj glatki lopoči što se igraju plovidbe. «Ne može biti, draga šuštava sestrice!», hihoću zvjezdice. «Ne može Ljubav biti u vodi. Ta ondje su Tvoje oči i kosa i sve one žute nadlanice, što Ti rese haljinu od prekodravske svile listopadske», govori malen jež što se prestrašio sjene sovine. «Huuhuu», evo i Nje. Mrka je i nevoljna dok se zavraća po one sitne drhtave, što pretrčavaju putić od voćnjaka do dubrave.«Tvoja Daleka Ljubav je ondje gdje gdje jeleni u gustim krznima s gore silaze», pametuju brezine resice. «Ondje gdje su bijele vjeverice i lisice i kćeri medvjedove. Gdje sjever zove kristale i pahuljaste paučine u Zimine svatove», dometnu ćuk. «Gdje posljednji vuci dozivaju pretke očnjakove i duše škorpionske taže jecajem plemenite samoće.»
    «Zašto na blagi počinak ne pođeš? Zašto se ne pustiš u moje dubine» vodenim se zovom oglasi Duša Rijeke. «Moje su staze smaragdnim zrncima posute i neće ti u njima ustrebat ni papučice.» «Zašto uz moje strmine ne uzađeš. Tako su zanesene i zaljuljane moje omorike. Sve još miriše na ljekovite trave. Ta pođi!», nestrpljivo joj gora prispomene.
    «Zašto u moj sanak ne dođeš? Moje su krošnje još moćne i pričat ću ti o davnom dobu kad
    su pod zemlju silazile procesije, a pjesnici samotni grlili moje čvorove.» golem se hrast dade u nagovore. «Pusti se u moje srebrne rudnike, pa ćemo srpom žeti čarobne pšenice u Začaranoj Dolini, nepožnjevene. Čut ćeš glasove djevojaka koje se još nisu ljubile i kosce naočite, kako u grubim košuljama sa zavrnutim rukavima, zakreću okrete Zemljine.», Mjesec joj tanani dometne iz one jedne jedine obrvice. «Polegni se u čamce, nadugačko privezane,
    pa slušaj strune što protiču kroz korita tišine, dok jata ribica izmiču oku gipke grabljivice.», taknu joj kosu Ribarevo najmlađe dijete, što o ponoći u snu k vodi pobjegne. «Privuci se uza me, ja ću Te toplu ljubiti u blijede zanoktice i povesti te u šumarke gdje jele već nakićene snivaju domove bajkovite s hrpom ustreptale dječice.», predloži Prosinac što se već bio zaručio, pa razvrgnuo zaruke s nestašnom djevom Veljače. «O, pođi u zvona moja od mjedi i juhe bakrene, stisni se u glatke mahove i ljuljaj s pjesmom starice minule, kojoj na ispraćaj kišni, ne dođu ni rodice iz susjedne općine», prošapnu zvonik male kapelice što jutrom sunce zaklanja od vidnice samotne djevojke.
    I tako joj nizaše i nizaše nagovore i prijedloge, sve po redu oni koji živi velike tišine nastaniše. Tako joj vlati i grančice zboriše, pa mahovine i kamenje, pa leglo srne plahovite
    i krupno smeđe oko iz glogove guštare. Tako je u gluho doba jablani na ples svoj pozvaše,
    jedanaest momaka iz družbe jugoistočne, kraj seoske ledine gdje malene romske kućice s dimnjacima od blatom zapečene opeke, k nebu puštaju tanke vijuge da se bosonoga prosjačad
    jako ne posmrzne. Tako joj priče činiše kupine i sestre lijeskove i strine drenove i ujne svibove. Tako je vrbe plašiše o ženskim bolestima što izlaze iz maglice, i kletom mulju što svuda preostane kad se rijeka izlije. Kad se voda zemljana u prhku koru utisne. Kad se otkinuto granje pušta u nizvođe. Kad se kupola modrine u majčina korita nakrene. Kad se
    zametnu bojanke i čela usnula orose. Kad se školjke zaljube u glatko podvodno kamenje.
    Kad sidra zabuncaju da su u hrđama tajne poruke. Kad daljine polegnu u površine a valovi ponesu jastučnice gdje zavijugaše pruge ponorne. Tako joj obloge na ranicu od čežnje pristaviše i znamenja stovrsna pred noge dadoše, pa je u zboru šapata uspavaše, pa je još
    snenu k morima odnesoše, gdje valovi nevidljive konje uzjahaše, a plamsaji beskraja u puste pučine odbjegoše.
    A Njena Daleka Ljubav šapnu joj u snu da je prevariše. Da sretanja i sanje čudom oživješe. Da divotnim plesom skladno zaplesaše, da žubornim vilama radost učiniše. Da zauvijek spojeni sjene si takoše. Da vrijeme i nevrijeme zađe za tragove. Da strepnje i strahovi padoše u bestrage. Da slutnje i snatrenja dadoše pristanke. Pa se još jače zaljubiše. Pa se vjenčaše i zavjetovaše i stotine i stotine savršenih krugova nad zemljom učiniše. Pa se u zakutke Svemira zaigraše, zatrebaše, zagrliše, zanoćiše, gdje im se ni daleki svjetovi ne nadaše. Pa djecu svoju nerođenu u krila posjedaše, pa Ljubav, sveta, savršena Oni postadoše.

    avatar

    26.11.2006. (01:45)    -   -   -   -  

  • ledynada

    "I ti što gledaš u moja rebra
    pogledaj bolje tu ranu nevidljivu
    i krv što šiklja iz mojih očiju
    ja se trgam
    ja se slamam
    ja idem tamo..."...I zelim samo da nocas ostavim trag sjecanja...san neodsanjani...Hvala ti Danijela na rijecima, na pruzenoj ruci..znam da si tu, znam da te mogu naci...sretna sam da postojis...Laki san zelim ti.

    avatar

    26.11.2006. (01:52)    -   -   -   -  

  • rU

    amen!

    avatar

    26.11.2006. (09:42)    -   -   -   -  

  • misko

    "Ništa i amen", rekla je Oriana.

    avatar

    26.11.2006. (10:56)    -   -   -   -  

učitavam...