Ponekad kada sam potpuno čist od alkohola i ikakvih supstanci, imam osjećaj da pak nisam trijezan. Vjerujem da za to postoji neko logično objašnjenje, kao što postoji logično objašnjenje zašto postoji vjetar. I to se obično dogodi uveče ili kasno poslijepodne. Valjda od nekog umora i iscrpljenosti koja se gomilala tokom dana. Ponekad sam uvečer jako nabrijan na neke apsurdne stvari. Znalo se dogoditi da liježem u krevet u jedan poslije ponoći, i onako pun entuzijazma i energije govorim sam sebi; sutra se budim u sedam, idem trčati okolo. Kasnije u trgovinu, počinjem rano učiti! Namještam alarm na mobitelu za sedam. Ujutro zvoni mobitel, a ja mu jebem majku korejsku, skačem sa kreveta na katu na hladne pločice, skoro odvaljujem nerazgibana koljena i hvatam jebača u ruke, namještam alam za devet, dajem si još dva sata tog slatkog sna i nastavljam sanjati gdje sam stao. Ovladao sam time još davno. Korejanac je nepogrešiv i u devet me tjera da ponovim radnju od prije dva sata. Ovaj put ga samo gasim uz poneku već u svakodnevni život uvriježenu psovku tipa "idi u pičku materinu" ili jednostavno "jebem ti Iruda". Zaboravio sam već tko je taj Irud bio, ali znam da je neki klošar, nikad mi ta psovka nije bila napeta. Valjda je ljudi koriste jer se boje opsovati Isusa pa im Irud dobro dođe kao kakav surogat. Jebem im ja majke. Nakon te akcije ponovo se vraćam u krevet proklinjući onoga tko je smislio krevete na kat i mene kojem se neda spavati na donjem krevetu. Sada sam namjestio oba pa mogu birati. Sam sam da nebi bilo zabune.

Naravno, više mi je nego jasno da je sav entuzijazam od prošle večeri itekako splasnuo i da ću otkinuti barem do podne, ako ne i dulje. Oko jedan se budim. Više nemam apsolutno nikakve volje izlaziti iz kreveta. Ali, tjera me glad. Palim mobitel ugašen u prethodnoj akciji i ubrzo nailazim na nekoliko propuštenih poziva. Ne prolazi niti deset minuta, a jedna osoba me ponovno pokušava dobiti i uspjeva u tome. Halo djede, kako je? Dobro, ajde neka, kod mene isto. Što sam ručao? Ma nisam ništa, nisam gladan - lažem, kasnije ću si praviti ručak - u stomaku mi kuha i pojeo bih čak i tripice. Jel imam što za jest? Pa imam naravno, prošli tjedan si mi poslao novce - ne nisam ih zapio, niti slučajno. Dobro, pozdravi baku, čujemo se.

Razmišljam o tome kakav sam kreten i gdje su mi zbilja te pare, do odgovora dolazim, naravno, instantno, podigavši pogled na kuhinjske elemente na kojima stoje prazne boce najvećih govana koje se u Konzumu mogu kupiti. Otvaram hladnjak - imam što i vidjeti, staklenka domaće cikle. Sjećam se da sam je donio sa sobom u stan. Čini mi se da je još ispravna.

Ah, što ću jesti, kruh sa nutellom ili kruh sa suhim vratom ili presušenim kulenom? Odabrao sam presušeni kulen. Pored tog silnog izbora imam još i kobasicu. Sve je domaće da ne bude zabune.

Ne sjećam se kada sam zadnji puta pojeo nešto kuhano, ako se to i dogodi ne traje duže od jednog dana za redom. Konstantirao sam da serem govna kao koza. Nisu više lijepa i konzistentna kao inače, počeo me i šupak boliti dok serem. Bacam zadnji pogled na bezoblični feces i puštam vodu.

Prekasno je, pun sam entuzijazma i ujutro se budim u sedam, da obavim "shopping" kako bi se opskrbio hranom za održavanje ove čahure koju redovito moram puniti alkoholom na životu. Jutro je pametnije od večeri, kažu; a ja kažem: "Jutro je večer sve dok ima dovoljno alkohola ili *tamina u krvi".

sotona 666