Svakodnevno izbjegavam izlaziti s ljudima koje ne podnosim. Jučer sam se javio na nepoznati broj. "Bok! Žana je, ovo mi je novi broj i nemoj mi reći da večeras nemaš vremena za kavu". Zatekla me je baš kad sam se bezbrižno isključio iz razmišljanja. To je onih pet minuta u tjednu kad nakupiš dovoljno mentalne snage. Bez spremnog odgovora, dogovorio sam sastanak u devet. Žana je bila mršava i visoka s dugom, smeđom, kovrčavom kosom. Dosta zgodna riba puna života i veselja. Jedina drama i tragedija bio joj je Đorđe Balašević s njegovim debilnim patetičnim stihovima i još gorim masnim vojvođanskim naglaskom. Đole je za nju bio Ian Curtis. Srećom, to nije bilo tako često jer su je dečki počeli zanimati više od muzike. Napunila je dvadeset i četiri godine u travnju.

Stigao sam u pola deset, a ona je već čekala za stolom, u društvu ružnije i šutljivije prijateljice. "Pa gdje si ti bokte?!", upitala je. "Sorry, išao sam kupiti cigare, pa je bilo zatvoreno, pa sam krenuo do kolodvora, pa je i tamo bilo zatvoreno..." Lagao sam bez imalo grižnje savjesti, što je prijateljica par puta i primjetila tijekom večeri. Bilo mi je drago što ću pušiti njene cigarete i što će njoj zbog toga biti drago. Odmah sam skužio da je prijateljici koješta lijepog napričala o meni jer me je Silvija cijelo vrijeme gledala želeći potvrditi rečenice svoje dobre prijateljice. Trudio sam se biti što odbojniji i nezainteresaniji za razgovor. Žana nije mogla prestati pričati kako se provela na moru i kako je upoznala neku ludu ekipu iz Engleske. Kao da je pričala diktafonu, a ne liku koji ju vidno ne podnosi i retardiranoj prijateljici koju proročanski shvaća svaku riječ. Možda je najinteresantnija rečenica bila Silvijina, kada je rekla da je rođena u Južnoafričkoj Republici. Kasnije se tokom razgovora zaredalo par šala na račun aparthaida, tako da je i ona sudjelovala u razgovoru.

"A što je s tobom? Gdje si ti sada?", upitala je Žana. Nisam ni počeo pričati, a već je gledajući me u oči mislima odlutala negdje drugdje. Podbočila je rukice ispod brade, a laktove držala na stolu. Silvija je bila s nama zato jer je morala. Pričao sam o sebi, dok sam cijelo vrijeme aktivno razmišljao kako Žanu karam s guza - kosa joj se trese, šakama gužva bijelu plahtu i glasno stenje. Oboje smo bili odsutni za vrijeme formalnog razgovora. Zato i ne volim mnogo razgovarati s ljudima. Formalnost je najveći neprijatelj karaktera. No, kako često trebam nekog za nešto, trpim, gutam i klimam glavom koristeći izraze tipa "Baš to, upravo tako, jebotee, nemoj srat, ne mogu vjerovat". Svakih par minuta tehnički poslušam zadnju rečenicu dramatičnog stiha sugovornika i nadovežem se na nju. Nema šanse da me skuže. Nikad mi se nije dogodilo da me netko upita "Je'l me pratiš?". To je zato jer su sugovornici najčešće prepotentni i puni sebe. Možeš blefirati do mile volje.

Silvija je morala ići kući pa sam i ja ugledao jedinstvenu priliku da odem. Žana je rekla da bi popila još jedno pivo. To mi se intuitivno svidjelo. Silva je otišla, a mi smo naručili još dva velika točena. Razgovor je započeo drugačije, otvorenije i britkije. Kao da je Silvija bila kriva za svu onu formalnost. Točnije, razgovor je prerastao u pozitivnu, ali naerotiziranu formalnost. Došli smo do seksa i bilo me strah njenog pijanog jezika. Bila je strašno razgovorljiva i iznenađujuća - za moju pripremljenost na njenu psihu. Nisam čekao dugo. Ubacio sam par underground aduta u razgovor. Spomenuo sam seks sa sestričnom kad sam imao sedamnaest. Rekao sam da mi je prijatelj izdrkao u zahodu vlaka. Teta me je jednom uhvatila dolje i rekla da sam postao pravi muškarac...

Žana nije bila šokirana, ali je nakratko zastala s euforijom. Nešto joj je u glavu. "On je bolji od mene", pomislila je. Tu verbalna dominacija mijenja govornike i ja ne prestajem srat. Stvarno me je slušala i bila napaljena. Jedna ruka joj je bila između koljena, druga na vratu. Nagnula se na stol laktom i poluotvorenih usta slušala detalje koje sam iznosio iz svog lažljivog, srcolomnog i perverznog mozga. Pivo joj nije dozvoljavalo uporabu garda tipa "ma daj, sereš". U tom je trenutku ona trebala nekog kome će vjerovati. Nekoga tko će ju voditi kroz život na par sati. Mentalnog gurua. Šteta što Silvija nije ostala, sve bi krivo shvatila. Počeli smo razgovarati o masturbaciji. Započeo sam par rečenica, a Žana ih je nastavila. Opet je pričala o sebi, ali ovaj put o tome kako drka. Sjebao sam je. Upijao sam svaku riječ i koloristički ih doživljavao, sa svim mogućim značenjima i mogućnostima. "Svaki dan se diram. Najviše volim ujutro kada trebam ići na predavanje. Probudi me mobitel, a ja iz kreveta upalim radio. Protežem se i napaljena sam. Ležim na boku stisnutih koljena i zavučem ruku dolje. Trljam ju u polu snu. Mašta mi je toliko intenzivna u tom trenutku da svršim za minutu-dvije. Otuširam se i cijelo prijepodne sam luda..."

Nije me sjebala, ali nije mi bilo ni svejedno. Trebalo je uzvratiti jednako interesantom navikom. "Ujutro kad izdrkam, osjećaji su totalno drugačiji, odlično je, ali sam na poslu sav iscrpljen prijepodne. Zato volim sjesti pred kompjuter tek navečer. Na hard disku imam par gigabajta probrane pornografije. Obožavam cure u koži, vezanje i S&M. Gledam fotke par minuta i kad se napalim izvadim ga. Jednom ga rukom natežem, a drugom vrtim fotke. Kada osjetim vrhunac, stanem i tražim još bolju fotku kojoj ću pokloniti svoju spermu. Toplina se razlije maramicom, izvalim se na krevet, pogledam u plafon par sekundi i zaspem. Nekad svršim u snu, pred jutro. Taj dan sam lud i napaljen, pod jakim seksualnim dojmom. Jedno jutro sam sanjao dvije sestre. Starija da me nagovarala da pokaram mlađu i stidljiviju, a onda nju. Uh."

Žana je imala pijani i stidljivi izraz lica, pa sam skužio da sam pretjerao. Razgovarali smo kao prijatelji, što je bila velika pogreška. Ona je ipak žena i trebalo joj je ispričati nešto što će me činiti muškim. Nešto gdje se ne drka, nego... šta ja znam.

- Jesi li gladna?, upitah je. "Pa, tako-tako. Mogla bih pojesti jedan sendvič u Subwayu", odgovorila je. "Ajmo do mene, bio sam na placu danas, imam hrpu povrća u frižideru. Idemo nešto napraviti", predložio sam, a ona je prihvatila.

Pola tri ujutro. Ulazimo u moju izbu od stana. Jedino što je dobro u njoj je televizor koji ne radi, ali ima daljinski i izgleda kao da radi. Na CD-u je neki underground UK beat – utišan, ali moćan. Mirisni štapić brzo ispunjava malen volumen stana. Mirisi ulja i pomfrita ratuju puštajući mirišljavu krv. Miris hrane i opuštanja. Pijan sam, gladan i željan karanja sa starom prijateljicom s kojom se nikad nisam karao. U kuhinji je živo. Žana vrti pomfrit, ja režem svježi kupus, rotkvicu, paradajz. Radim salatu, pa dodajem i jogurt, biber, limun, maslinovo ulje. Režem i krastavac kojime prije toga prelazim Žani preko leđa aludirajući na njegovu veličinu. Nasmijao sam se zlobno, namjere su jasne i zle. Nije me pogledala prijekorno kako sam očekivao. Zeleno svjetlo za veći nestašluk. Izdubio sam pičku u dinji i nabio kurac u nju. Izašao sam iz kupaonice s dinjom na kurcu i rukama na leđima. "Treba li ti pomoći?", upitao sam mirno. "Možeš mi dodati malo bosiljka", rekla je. Nije me skužila jer je još uvijek zurila u tavicu. "Evo, uzmi", rekoh. Okrenula se i pogledala u dinju, pa u mene. "Koji si ti.... isuse.... ha ha ha ha ha, ne mogu vjerovat. Pa ti si stvarno lud!", govorila je kroz smijeh.

Prišla mi je i objema rukama uhvatila dinju. Nestao mi je osmjeh s lica kada mi je počela lagano nabijati dinju. Moj spontani zloban osmjeh govorio je da ćemo se uskoro divljački pojebati. Kurac mi je bio ogroman kad je skinula dinju s njega. Slatki se sok cijedio. Kleknula je i počela ga lizati. Gutala je moju napaljenu smrznutu kurčinu s okusom dinje. Oooh, kako je znala pušiti. Rukama sam joj držao glavu. Pogledala me. Uštipnuo sam ju za obraz. Podigao sam ju na kuhinjski element. Raširio sam joj noge i ljubio ju dok mi se kurac trljao po njenoj crvenoj mačkici. Napaljivao sam je sve dok više nije mogla izdržati. Kad je uzviknula "Daj!" kleknuo sam dolje i ugrizao je. Nasmješila se, a ja sam nastavio jesti njenu vaginu. Zabio sam joj jezik tako duboko da su me žile zaboljele. Ispuštala je mirišljavi slankasti sok, pa sam izgubio kontrolu, ustao i odmah je počeo karati. Stiskala me koljenima baš onda kada bih ušao do samog kraja. Jaja su mi glasno pljeskala po njenom šupku, vjerojatno bi me boljela da nisam jebao. Grizla je donju usnu od zadovoljstva. Rukama me stalno privlačila na sebe pa sam gubio ravotežu. Nabijenu na kurac, prebacio sam je na kuhinjski stol. Legla je jer sam htio gledati sise kako skaču dok ju nabijam svom snagom spremajući se za orgazam. Uživila se sve više i više, kraj je bio na početku. Užasno je teško ne svršiti kada žena počne vidno patiti. Zajebano je sinhronizirati se s nekim koga prvi put karaš. Svršio sam desetak minuta prije nje. Srećom, kurac opada tek nešto kasnije. Napunio sam je spermom. "Aaaaah...", promuklo je ispustila iz usta.

Prevalili smo se na krevet i bezkontaktno ležali jedno pored drugog. Točnije, dodirivali smo se kosom, što je bilo dovoljno za after. Nakon cigare i nešto ležanja ustao sam i otišao po domaći sok od bazge. Bacio sam pogled na njenu iscrpljenu, spermom flekavu vaginu. Pomalo je curilo iz nje po bijeloj plahti koja je mirisala po ocean fresh omekšivaču. Poljubio sam ju u pupak i rekao joj da je volim. Žana mi je poklonila najljepši osmjeh tog jutra i napokon pričala ni o čemu.

Željko Tetrapakshu