u gluho doba noći dok prolazim ulicama navlaženim od kiše, pustima i tihima te samo moji koraci odzvanjaju pločnikom, zaokupljen mislima na tebe tupo zurim u izloge što se redaju te u svakom od njih vidim tvoje lice ...

sretan sam što te imam i što mi je lijepo sa tobom, što svaki naš trenutak traje cijelu vječnost ...

lijepo je ponovno poslije duga vremena imati nekoga kome ćeš reći "ljubim te", "grlim te" te kome svoje misli možeš dati, osjetiti dodir ruku dok klize niz tijelo te poljubac nježan i topao, snažan i iskren ...

divno je opet osjećati tu toplinu koja polako i pomalo osvaja srce dio po dio ...

Spavali Mujo i Haso pored otvorenog prozora (šatro čitali knjige), a da stvar bude još gora, imali upaljeno svjetlo. Dakako, komarci ušli komarci i izgrizli ih. Dosadilo to njima, i nakon određenog vremena pitaju liječnika ima li kakva mast za to.
- Jednostavno ugasite svjetlo, - reče im liječnik.
I poslušaše oni njega. Odustaše od čitanja (to im je jako teško palo), i čim su legli ugase svjetlo... Leže oni tako u mraku i pričaju, kad počeše kroz prozor ulijetati krijesnice. Na to se Mujo trgne i zaviče:
- Bjež'mo, Haso, evo ih s svjetiljkama!

Ona žanje dok ne padne veče,
on je tamo gore gdje stada planduju.
Razdvojena srca venu kao cvijeće.
Čeznu i u čežnji snove svoje snuju.

Al eto već i veče dohrli s visina,
kraj izvora sjen do sjeni brodi-
ona će po vodu sa svijetlim vedrima,
on umorno stado sad onamo vodi.

Nad vrhovima tamnim mjesec rog izvija,
zvijezde iskre kao zaljubjene oči,
tišina meka ko cjelov sad prija.

Ni vrbe ne trepere ne šumore;
na izvoru voda slatko pjev svoj toči
i dva srca slatko šapučuć nešto zbore.

Nikola Vas. Rakitin (1885-1934)

Koliko zaručenih ili tek vjenčanih parova sanja o blaženstvu svoje ljubavi koja će im se desiti u budućnosti, premda se upravo u ovom trenutku počinju dosađivati. Ovo je u skladu s općim stavom karakterističnim za modernog čovjeka. On živi u prošlosti ili budućnosti, ali ne u sadašnjosti.

Nakon puno godina, tamo negdje 2500 i neke, odlučili Bosanci poslati čovjeka na Mars. Skupilo se cijelo selo da izaberu 'ko će ići. I tako, vijećaju oni nekoliko dana, no kad nitko nije želio ići odlučili oni da će izvlačiti slamke. Nesretni Meho izvuče najkraću.
Kaže njemu načelnik:
- Jebi ga Meho, na tebe je palo, pa moraš ić'.
Meho njemu odgovori:
- Ma, nije meni žao što ću ja ići, nego, ja ne bi htio ići sam.
- Ma, vidiš i sam da nitko neće ići, nego, evo tebi ova koza, pa neka ti ona pravi društvo.
I ode tako Meho s kozom na Mars i za jedno par godina vraća se raketa. Slave svi, sve okićeno, dočekuju junaka Mehu. Otvara se raketa, kad ono 30-ak djece izlazi iz nje. Sad nikome nije jasno što je ovo, kaže načelnik:
- Pa mi smo poslali samo jednog čovjeka, a čiji ste vi?
A oni odgovoriše:
- MEEEEEEEEEHINI, MEEEEEEEHINI.

Krenuo Mujo iz sela u Sarajevo. Pošto Mujin susjed Haso ima rođaka Sulju u Sarajevu, zamoli Muju da ponese Sulji selam (pozdrav). Također mu reče da nakon što preda selam posluša selam od Sulje i ponese ga nazad.
Siđe Mujo s planine u grad i gubeći se stalno po velikom gradu jedva pronađe Suljin neboder. Uđe i nađe lift ali na liftu je pisalo "Za 4 osobe". Čekao Mujo da se skupe još troje, pa kad mu nakon izvjesnog vremena dosadilo i popne se pješke na 13 kat. Pozvoni kod Sulje. Ovaj mu otvori vrata, gledajući ga iskosa. Mujo mu reče da je donio selam iz sela od rođaka mu Huse i izrecitira ga.
Ovaj ga blijedo pogleda i reče: - Hvala, - i zalupi mu vrata ispred nosa. Siđe Mujo i samo što je sišao sjeti se da nije uzeo selam da ga ponese natrag. Opet je čekao još troje za lift i opet mu dosadi pa se opet popne na 13 kat pješke. Pozvoni kod Sulje. Ovaj otvori vrata očevidno bijesan i reče:
- Što sad opet 'oćeš?
Mujo reče da se sjetio da nije ponio selam natrag, te da mu ga ovaj kaže.
- Ma jebem ja i tebi i Husi mater!!!!, - dreknu Suljo i zalupi vratima.
Siđe Mujo opet dole pa sjeti da bi još nešto mogao pitati.
(...lift ...13 kat) i pozvoni kod Sulje. Ovaj otvori vrata još bjesniji nego prije.
Na to će Mujo:
- A je l' ćeš ti dolaziti gore u selo ili da mi matere dovodimo ovamo?

Došao Haso obići Muju u bolnici i pita ga kako je nastradao.
- Zbog pecanja.
- Pa što si pecao, crni čovječe?
- Prvo sam pecao na gliste, ali mi se gadilo čeprkati po zemlji pa su mi pokazali štos s baterijom - vežeš žice za jedan i drugi kraj
baterije, gurneš ih u zemlju i gliste same izlaze. Onda ja uzmem akumulator od kola, vežem žice i gurnem ih u zemlju, kad ono izlaze
krtice. Gledam ja onda onaj dalekovod pored moje kuće, gledam ga i ne dade mi šejtan mira - bacim dvije kuke do žica i zabodem ih u zemlju.
- I što bi?
- Izađe treća smjena Kreke i ubi Boga u meni!

Došli Mujo i Suljo u Bosnu nakon rata i hoće započeti neki posao. Kaže Mujo:
- Ma, mogli bi neki restoran otvoriti.
Suljo kaže:
- Ma nećemo, ima puno restorana u gradu, neće nam ići.
Pita Mujo:
- Trgovinu?
- Ma ne može, treba puno uložiti, a i ne isplati se, jebi ga...
I tako razmišljaju oni, kad kaže Mujo:
- Idemo sunetiti djecu; ne treba puno para, samo jedne škarice, malo pudera, zavoja...
- Dobro je to, ba, sve jarane, ali kako ćemo zaradu dijeliti?
- Pa jednostavno, kurac meni - kurac tebi!!

Živio Mujo u Njemačkoj, tamo se i oženi s Švabicom. Jednog ljeta odluče otići na odmor u Bosnu. Pita Švabica:
- A kako ću ja prepoznati da smo došli u Bosnu?
- Vidjeti ćeš, - kaže Mujo, - tamo su svi glupi.
Voze se oni, i prođu pokraj hodže koji hramlje, kad Švabica progovori:
- Evo nas u Bosni.
Pita je Mujo:
- Kako skonta matere ti?
- Pa rekao si da su glupi; vidi onoga i pokazuje na hodžu; boli ga noga a on glavu zamotao!!

Dobili Mujo i Haso posao u Parizu da rade na Eifelovom tornju. Dođoše oni prvi dan na posao. Kaže Mujo:
- Haso, hajd' ti se ti gore popni i radi, a ja ću čekat ovdje ispod ako bi slučajno pao da te mogu uhvatiti.
- Može.
I tako se Haso popne, a Mujo dole čeka raširenih ruku. U međuvremenu naiđe policajac i pita Muju:
- Gospodine, što vi tako čekate raširenih ruku?
- Ma jedan jaran gore radi, pa ja ovdje čekam ako bi spao da ga mogu uhvatiti.
- Pa on će zdrobit i sebe i tebe ako padne.
- Ma neće. Ja ću ga pustit prvo da tri puta odskoči, pa ću ga tek onda uhvatit.