u gluho doba noći dok prolazim ulicama navlaženim od kiše, pustima i tihima te samo moji koraci odzvanjaju pločnikom, zaokupljen mislima na tebe tupo zurim u izloge što se redaju te u svakom od njih vidim tvoje lice ...

sretan sam što te imam i što mi je lijepo sa tobom, što svaki naš trenutak traje cijelu vječnost ...

lijepo je ponovno poslije duga vremena imati nekoga kome ćeš reći "ljubim te", "grlim te" te kome svoje misli možeš dati, osjetiti dodir ruku dok klize niz tijelo te poljubac nježan i topao, snažan i iskren ...

divno je opet osjećati tu toplinu koja polako i pomalo osvaja srce dio po dio ...